Piše: Mate Kapović

Neki lijevo usmjereni komentatori (Buden, Čulić) su u svojim postreferendumskim osvrtima istakli da podjela do koje je došlo zbog referenduma nije toliko bitna i da je bolje se jasno vidi na čemu smo. Iako se takvo mišljenje ne može u potpunosti odbaciti, ono ipak ne zadovoljava. Kao što su primijetili neki drugi komentatori (Postnikov), zaboravlja se da je isti taj narod prije svega koju godinu u istoj mjeri uvjerljivo podupro i sindikalni referendum protiv štetnog novog zakona o radu.

Referendumski rezultati se nikako ne mogu promatrati kao puko fatalističko prebrojavanje realno postojećih reakcionarnih i s druge strane progresivnih glasova. Naime, inicijative kao što je ova koju je pokrenula klerofašistička obiteljaška falanga nisu tek proces kojim se dolazi do čistog izlistavanja statistike unaprijed određenih nepromjenjivih političkih pozicija. Takve inicijative ne služe samo pukoj registraciji već postojećih protofašističkih tendencija, nego te tendencije potenciraju i raspiruju, koristeći krizu kapitalizma kao katalizator i samim time slabeći potencijalne progresivne inicijative koje su se mogle razviti i za sebe pridobiti možda i velik dio onih koji su se sada našli na drugoj strani.

Umjesto da se takve negativne tendencije sudjelovanjem u progresivnim inicijativama (npr. najavljenom sindikalnom skupljanju potpisâ protiv monetizacije autocestâ) smanjuju i neutraliziraju, one se ovako radikaliziraju i uvećavaju.