Piše: Dejan Jović

Eevo i zašto je pitanje Ukrajine ključno pitanje hrvatske vanjske politike. Naime, ista ta dilema koja postoji u pitanju Ukrajine postoji i u pitanju Srbije. Vidi se to i iz pisanja današnje Politike. Isti tip pritiska prisutan je s obje strane. Stvaraju se granice između Europe i Drugog tako da se stavlja se rampa na daljnje širenje tzv. nepostojećeg (a zapravo vrlo postojećeg) “Zapada”.

Uspostavlja se, možda, novi bipolarni poredak u Europi, a u nekim njenim dijelovima možda i višepolaran: s Turskom i SAD-om.

Retorika iz 1990-ih više ne odgovara događajima, niti duhu vremena. Može nam se dogoditi vrlo lako, da živimo na granici novog “Berlinskog zida”, sa svim problemima koje sobom nosi pozicija neke nove “Vojne Krajine”. To je najgori mogući scenarij s dugoročnim negativnim posljedicama za liberalizaciju i demilitarizaciju Hrvatske.

Pozicija granične zemlje, naročito ako imate 4,3 miliijuna stanovnika i 1,300 km sve tvrđe granice između EU i Drugog, mogla bi nas učiniti permanentnim “braniteljima Europe”. Dakako, na drugoj strani granice bit će “branitelji od Europe”.

Naši međusobni ratovi tad bi dobili “europski” kontekst uz visoko prisustvo SAD i Turske. Naravno, i na međunarodnom planu – back to the 1990.s, ili čak (u optimističkoj varijanti) – Back to the Cold War. (Izvor: Dejan Jović, Facebook.com)