Piše: M. G.
Fotografija: Julio Frangen

Moguće je da će jednom pod sjajem sunca na nekoj obali nestati i onaj posljednji mrak koji postoji u dubinama naših bića. Zajedno s njime nestati će i ravnodušnost, rasplinuti se kao lagana koprena dima, a misli oslobođene od bezosjećajnosti krenuti će na put za kojega do tada još nitko nije čuo. Tko zna da li će tada nestati i snovi, mjesta na kojima je okovana java važna zato da svi mi ne bi smo bili tek imaginarna bića.

O tome se uostalom radi i u netom tiskanoj knjizi ”Intimna sanjarica Zagreba” koju sam napisao prije koju godinu, a sada je konačno objavljena u izdanju nakladne kuće ”Antibarbarus”. U njoj su  snovi raspoređeni po zagrebačkim ulicama koje sanjaju često zajedno s nama, O čemu se ustvari radi govorili su Simona Goldstein, prof. d. Dalibor Blažina  i moja malenkost.

No, unatoč tome što se radi o snovima gore na našem humku iznad grada na Gradecu uopće nije bilo pospano. Brojni su prijatelji pronašli su iznenada nekad izgubljeni dio neke misli ili sna, a u jednome se se trenutku razmakli oblaci kako bi i ona zvijezda koju smo navikli vidjeti na čelu čitave nebeske kolone nestašno namignula prema nama dole, i tako ustreptala srca sanara unatoč sumornoj stvarnosti našeg doba.