Piše: Mate Kapović

Jedno od zanimljivih obilježja naše nove klerodesnice a la Markić, Stojić, Batarelo i slično, je da su oni čvrsto na thatcheritsko-pinochetovskoj desnoj liniji i ekonomski. Dijelom je to posljedica njihove klasne pozicije (Markićka je kapitalistica), a dijelom drugih razloga naime Stojić i Batarelo su povratnici iz dijaspore koji su sa sobom donijeli i anglosaksonski hardlinerski free market fundamentalistički način razmišljanja tipičan za tamošnju ekstremnu desnicu.

Unatoč nedavnim usputnim spominjanjima i “socijalnih pitanja” (Markićka), teško da će zagaziti u nekakav desni socijalni populizam, kakav je tipičan za dio desnih ideologa npr. Raspudića ili Ivkošića, a u praksi donekle čak i za HDZ u doba lažnog rasta temeljenog na uvozu, potrošnji i kreditima sredinom 2000-ih. Onda kada se razmišljalo o besplatnim udžbenicima i sličnim prilikama. U budućnosti će, u daljnjim preslagivanjima i konsolidaciji desnih snaga, vjerojatno morati doći do kompromisa između tih dviju desnih struja.

Nema sumnje u to kakav će rezultat biti. Tu nije zgorega spomenuti ni ljetošnje spominjanje dvaju bivših suradnika Thatcherice i Pinocheta u kontekstu HDZ-ovih potencijalnih novih ekonomskih/političkih savjetnika. “Socijalnu osjetljivost” desnica često koristi u doba krize, ali ona je uvijek lažna i vrlo ograničena. Na stranu to što desničarima socijalna nepravda smeta (kad im uopće smeta) jer se tu gaze Hrvati (a ne radnici) i jer je riječ o tlačenju od strane stranaca (a ne kapitala). No i od toga se lako odustaje kada je to potrebno.

Simptomatično je i da je zanimanje za “socijalnu pravdu” ideologâ poput Raspudića ili Ivkošića uvijek ograničeno i nikad ne ide npr. do preispitivanja kapitalizma samog ili nekakve radikalnosti što se tiče poništavanja privatizacije i sl. te je češće samo argument više u kritiziranju “nenarodne vlasti” itd. Stoga će i oni dijelovi desnice koji nominalno zastupaju socijalnu pravdu vrlo lako od toga odstupiti kada bude dolazilo do kompromisnih saveza s onima koji s njima dijele iste stavove oko nacije, crkve i ostalih “najbitnijih” stvari, a koje su zapravo samo maska za to da sve ono što je bitno ostane kao što je i dosad bilo.