OTIĆI ĆE U SNU

Otići će na svom krevetu.
Otići će u snu, blago otvorenih usta.
Uz svjetlo koje joj gori kraj glave.
Uz mene, iza zida do njezinog.
Maloprije sam je vidio takvu, po tko zna koji put.
Marame na glavi, torba ispod polegnute ruke,
sprema se za odlazak.
Umrijet će u snu, kada je tijelo usporeno, a svijest drugačija.
Kada se sve miješa, i laže, i zavodi, i prelijeva.
Kada je stvarnije od cijelog života!
Bolje nego tako ne može. I neće.
Idem sada tamo, pogledati je još jednom.
Reći joj nečujno neka ne otvara oči, neka ne zatvara usta,
da ne osjeti moj dojam, da nema prisustva.
Da nije.
Sve, sve je na mjestu.

Barbari, koja je danas otišla u snu…

(Kruno Čudina, listopad, 2007., u sobi,
slikovnost: Pablo Picasso)