IN MEMORIAM

Naglo sam prestao sanjati.
Dobio sam atrofiju mišića.
Od tolikog sanjanja.
Navečer sam se otrovao duhanom.
A ujutro sam počeo vježbati.
Krenuo sam oko Gmünda.
U potragu za čudom.
Ne tajim.
Nadam se i kamenu mudrosti.
Šetao sam uz rijeku.
I bolno se sagibao.
Prošli su konjanici.
I ja sam našao prvi kamen.
Onda su me stigla četiri klinca.
Dali su mi drugi kamen.
Popeo sam se gore u šumu.
Našao sam treći kamen.
A pred ulazak u zamak.
Našao sam divan kamen.
Raspolovljen na dva dijela.
Da nije bio raspolovljen.
Bio bi to kamen mudrosti.
Ovako sjedim u drvenoj kući.
I mudrujem kako da ga spojim.
Ali ne vrijedi.

(Simo Mraović, Kutina, 1966. – Zagreb, 16. prosinca 2008, pisac)