IPAK JE NAJBOLJE

izjurio sam van bez novca
i bez cigareta
i bez ambicije da se vratim.
morao sam pobjeći
iz pakla
prije nego
i sam postanem pakao.
vani nije bilo nikog
osim prolaznika i vozača
i kolportera i zaljubljenih parova
i vani su bili samo vlasnici kafića i
diplomati iz Alžira i Japana i Češke
i vani su bile ubojice i majke s djecom
i prodavačice cvijeća
i bio sam neurotičan
i nesposoban za bitku s njima
i shvatio sam
da mi je ipak najbolje
da se vratim kući
i da legnem s vragom.

i vratio sam se.

i legao sam.

(Milan Fošner, Život u kući slijepih, 2002.)