Hafsa

Pričaju o ljubavi
Ti šutis draga
Govore o zaljubljenosti
O očima što sanjaju
Ti im govoriš o vječnosti
O milosti Stvoritelja

Šta je to bilo, one noći
Kad padoh ko od groma

A stajajo sam, čini mi se, pred tobom

Pričala si i ti puno tada
Sada mi mahneš, sa kaldrme
drugoga grada

Šutnju tvoju sam čuo
Ponavljala si riječi, zauvjek
A nisi znala, da su te omađijale
Da nas i dalje traže
A ono, ti prođe u kaputu dugom, omotana
Ispisanom tvojom dušom

Tako malo, a vjećnost je
Negdje u nama
A stajao sam, čini mi se, pred tobom

(Hankuša Fehimova Hamzagić, Iz zbirke pjesasma – Gero Hanke, Sa dokova Praga)