Piše: Saša Broz

Fotografije iz mog obiteljskog albuma snimane su na Brijunima prije puno godina.

Vele da će Brijuni u koncesiju. Doduše o toj famoznoj koncesiji priča se već desetljećima. Kako žalosno da se za svo to vrijeme nije uspjela stvoriti platforma po kojoj bi se taj otok infrastrukturno rehabilitirao a da se ne uništi sve ono što je svjedočilo o jednom vremenu.

Žao mi je što niti jedna vlada nije našla razlog, baš ni jedan, da država uloži u taj naš, hrvatski dragulj. Da se do sada uložilo tih 6,52 miliona kn barem u djelić nečega na otoku bilo bi vjerujem puno više koristi nego da to inkasiraju “stručnjaci za koncesioniranje”. Meni to zvuči kao loš vic.

Na stranu to što sam emotivno vezana za taj otok i što su moje uspomene nešto što nikakav Ritz Carlton ili Four Seasons bez duše (replika istih hotela raspršenih svugdje po svijetu) neće moći poništiti.

Na Brijunima se doista ispisivala povijest. Od Austro Ugarske, Nestvrstanih pa do najvećih svjetskih glumačkih faca tog vremena. Kome smeta vremepolov? Ili opet treba sve početi od nule!

Tko to želi i misli da može biti pametniji od povijesti?