Piše: Mate Kapović

Od političko-ekonomske oligarhije koja nas sustavno već pola stoljeća pljačka gora je samo samodopadna medijsko-intelektualna liberalna elita koja autorasistički pljuje po apsurdistanu, (genetski) glupim Hrvatima, govori da narod ima to što zaslužuje (i za što je glasao) i sl.

Priča “pa mi smo za njih glasali” je do boli nedotupavna i pokazuje neopisivu ideološku zaslijepljenost i intelektualnu lijenost onih koji za takvim klišejima posežu. U situaciji u kojoj sve političke stranke imaju isti ekonomski program, koji odgovara novostvorenom kapitalu, i kada su svi najveći mediji ili pod nadzorom države (kojom upravljaju te iste stranke) ili u vlasništvu već spomenutog novopečenog kapitala, i kada pare za izbore (i sve reklame, kampanje itd.) već spomenute stranke dobivaju od već rečenog kapitala, o kojoj to točno mi “medijskoj slobodi” i “demokraciji” govorimo? Tko misli da je za pobjedu na izborima dovoljna dobra ideja i poštenje, taj je ili nevjerojatno naivan ili glup. Nekoć društveno vlasništvo nije podijeljeno demokratski, a sada lopovi koji su stekli vlasništvo nad njim određuju tko će pobijediti na izborima. Narod je tu samo glasačka mašina koja zaokružuje jedno od imena za koje im mediji kažu da su “realistične opcije” i odrađuju posao tako što “biraju” jednu od nekoliko ponuđenih opcija koje su u svim ključnim pitanjima više-manje iste (čak ni svjetonazorski tu nema previše razlikâ – niti će SDP izbaciti vjeronauk iz školâ, niti će HDZ zabraniti pobačaj).

Što se tiče autorasističkih i autoneokolonijalnih budalaština o nama kao o prirodno glupim i nesposobnim Balkancima, ajmo se sjetit kako su stvari nekoć funkcionirale. Naime, povijest je postojala i prije 1990. Što god mislili o Jugoslaviji, koju se itekako može kritizirati, ekonomski gledano je to bila daleko uspješnija država od Hrvatske. Jugoslavija je vrlo uspješno i brzo izvršila industrijalizaciju – Hrvatska se u zadnjih četvrt stoljeća *de*industrijalizirala. Hrvatski BDP je 2013. bio za više od 7% manje nego onaj SR Hrvatske iz 1986. Jugoslavija je bila poljoprivredno samodostatna i hranu je izvozila, danas 50% hrane uvozimo. I točka. Nema tu nikakve priče o ideologiji – po svim *objektivnim* ekonomskim pokazateljima je naša ekonomija prije 1990. bila daleko uspješnija. To su činjenice a ne nikakva jugonostalgija.

Isto je i s ulogom u svijetu. Jugoslavija je, uza sve svoje mane, bila velika zemlja koja je imala, s obzirom na svoju veličinu, poprilično važnu ulogu u svijetu (dovoljno je spomenuti samo Nesvrstane, kojima se danas potpuno bizarno izruguju nove političke “veličine”). Što god tko mislio o Titu, i kakve god on greške činio (a bilo ih je), i koliko god opravdano bili protiv kulta ličnosti, diktature itd., Jugoslavija je pod njim imala vlastitu i neovisnu vanjsku politiku. Danas nam se vanjska politika svodi na kombinaciju onoga što se kaže iz Bruxellesa i Washingtona.

Zaključno – stvar očito nije u nama kao genetski glupom narodu ili nekakvom imaginarnom “mentalitetu”. Da jest, kako bi se onda objasnilo da je na ovim prostorima još ne tako davno postojala zemlja kojoj se može štošta zamjeriti, ali u kojoj je ekonomija puno bolje funkcionirala i koja je na svjetskoj sceni imala daleko važniju ulogu.