GLOBALNO SELO

Ne zovem te
da dođeš ovamo.
Ni sebi nisam zatvorila vrata tamo.

Ne zovem te da se uveriš
kako su svuda svi
samo kad se rađaju i umiru jednaki.

Ne zovem te ni da vidiš
kako ovde krovovi visokih zgrada
čuvaju nebo, od pada.

Ne zovem te
ni zbog suza iz očiju deteta,
na dalekom severu sveta.

Ne zovem te
jer odavno nema tvojih tragova,
na mom licu, posle snova.

Ne zovem te
ni zbog sjaja cipela,
što su kremom za lice očišćene.

Ne zovem te
ni zbog tišine koja će ovde
konačno stići i mene.

Ne zovem te
jer mi se ovo globalno selo
i bez tebe svidelo.

Ne zovem te jer neću
da mi živoj pališ sveću.
A ne zoveš ni ti mene.

(Vida Nenadić, KOPČA 2009.)