Piše: Lucija Nalis

U pornografskim pričama postoji, uz potentne perače prozora, poštare i vodoinstalatere, i fascinantan lik ‘slučajnog prolaznika’. ‘Slučajni prolaznik’ nepozvano se (ali uvijek dobrodošlo) priključuje seksualnim aktivnostima koje je u prolazu primijetio. ‘Slučajni prolaznik’ pornografski je Deus ex machina, nužni sastojak za razvijanje orgije.

Lik ‘slučajnog prolaznika’ ne treba miješati sa patuljcima, začaranim prinčevima i prerušenim anđelima koje redovito nalazimo u bajkama ili biblijskim pričama. Premda se i ova stvorenja u životu glavnog junaka pojavljuju naizgled slučajno,to je samo privid. Ono sto junak priče doživljava kao slučajni susret zapravo je pažljivo smišljena taktika, obično namijenjena moralnom ispitivanju junaka. U prosjaka prerušeni anđeo nije se slučajno prerušio i zakucao na nečija vrata tražeći komad kruha i mjesto za odmor. I ‘slučajni prolaznik’ iz pornografskih filmova vjerojatno je imao neke planove u glavi prije nego sto se spontano priključio započetoj orgiji ali o tim planovima obično ne saznajemo puno. Ono sto je za priču bitno jest njegov aktivni utjecaj na intimnu situaciju u kojoj se -slučajno- našao.

Kako seksualnost nije jedini vid ljudske intimnosti, ova vrsta ‘slučajnih prolaznika’ može se pojaviti na različitim nivoima života.

***

Pred sam kraj jedne nelijepe godine u mom se stanu našao slučajni prolaznik.

Čovjek koji ga je doveo razgledao je dnevnu sobu, stručnim okom procijenio kvalitetu portreta na zidu, još jednom mi se zahvalio i otišao. Slučajni prolaznik i ja ostali smo sami sa bocom vina koju mi je donio na poklon.

Život mi nije pornić, pa gosta nisam odmah pravilno identificirala.

Primijetila sam, doduše, da nam je razgovor tekao izuzetno spontano, premda smo se vidjeli prvi put u životu,ali to sam pripisala vinu. Zrak u sobi polagano se zgušnjavao, nepoznatom sam čovjeku ispričala puno vise nego sto je bilo potrebno ispričati nekome tko će par noći koristiti praznu sobu moje kćeri. Supijani osjećaj besmislenog zadovoljstva koji me na kraju večeri obuzeo odlučila sam-potpuno suprotno svojoj neurotskoj prirodi- ne analizirati.

Slijedećih su se dana vise satni razgovori nastavili. Muškarac se kretao po stanu izuzetno pristojno,ali prirodnost s kojom je brisao suđe u mojoj kuhinji bila je daleko od normalne. Sasvim normalno nije bilo ni sto sam mu petljanje po kuhinji bez rijeci dopustila.

Da bi koncept ‘slučajnog prolaznika’ u porniću funkcionirao potrebne su dvije strane. Ne samo muškarac (uvijek je riječ o muškarcu, ženama očito nikada ne padne na pamet prekinuti put do tržnice da bi se priključile orgiji) koji trenutačno zaboravlja cilj svoje šetnje,nego i dokona kućanica koja u napadu libidozne epilepsije zaključuje da je sasvim u redu dopustiti nepoznatome da se pozabavi njenim tjelesnim otvorima. Pornografija slavi trenutak koji se odrekao i prošlosti i budućnosti. Cisti Zen.

Koja je čudna zvjezdana konstelacija bila odgovorna za odluku da gostu ispričam neka od svojih najintimnijih životnih iskustava i vjerovanja, vjerojatno nikada neću saznati. Horoskopi mi nisu jaca strana. Možda su zasvrbjeli zadnji ožiljci jednog razdoblja u kojemu sam previše priča prešutjela pa je potreba da ih ispričam eruptirala kao prezrela bubuljica pri prvom dodiru. Možda posebnog razloga nije ni bilo: kao u klasičnom porniću, nepoznati muškarac i ja našli smo se u situaciji bez zajedničke prošlosti i budućnosti, u šest dana dugom trenutku od početka lišenog logike. A bez logike nema ni razloga.

Samorazumljivost apsurda uklanja pitanja, sumnje i strahove. Sa svakim razgovorom, razbacane kockice vraćane su na svoje mjesto. Svako jutro budila sam se snažnija.

Kamo je krenuo slučajni prolaznik prije nego sto se spontano pridružio orgiji smušenih misli u mojoj glavi? Grad u kojem živim privlači turiste,ali turisti ne provode svoje dragocjeno vrijeme u njemu pričajući o zakonima univerzuma sa nepoznatim ženama.

Je li imao neku svoju skrivenu agendu? Cinizam zrele dobi dopusta mi, kada su u pitanju muskarci u mom stanu,samo jednu moguću točku te agende a ta ne objašnjava dužinu ni sadržaje naših razgovora. Ne objašnjava prisnost koju sam osjećala, a koja nije sličila magnetizmu potencijalnih ljubavnika. Nedostajalo je napetosti ritualnog plesa parenja. Pijuci jutarnju kavu raščupana i u staroj pidžami, osjećala sam se kao da smo već godinama u braku. U međuvremenu, još uvijek mu nisam znala prezime.

Sedmog dana, slučajni prolaznik nastavio je svoj put. Prezime, i još par detalja, u međuvremenu sam saznala. Sve drugo ostalo je Terra Incognita, i to je, nekako, bilo u redu. Sve je, nekako, bilo u redu.

Slučajni prolaznik napustio je scenu. Zadovoljena domaćica ispratila ga je zahvalnim smiješkom.