Piše: Edit Glavurtić

Postoje ljudi koji cijelog života vjeruju da im Svijet nešto duguje.
Vječito nezadovoljni gunđaju, traže razloge van sebe a krivicu uvijek u drugima.
To je naporno, jer je tako iscrpljujuće uzaludno.
Nije li ljepše biti tihi hodočasnik koji zahvaljuje umjesto da očekuje,                                                                                        koji se raduje umjesto da kritizira, koji opravdava umjesto što optužuje?
Vrtlar koji sadi i zalijeva svoj cvjetnjak doprinosi bojama cijeloga Svijeta.
Graditelj koji gradi kućicu za ptice otkriva tajnu katedrale.

Ma kako malo čovjek imao, uvijek ima izbor.
Stvarati. Njegovati. Milovati. Uljepšati.
Radosno dočekati, tiho zahvaliti, u miru ispratiti.
U svemu poštovati redoslijed.