VODE
Njihalo u uhu, proziran plač
Vrijeme se mrijesti tu pod kamenom
Još sam bio dijete, zeleni vrač
Gospod me u prolazu okrznuo ramenom

Nisam ni zagazio svojski u rijeku
A već sam sa ribama pričao moćno
Heraklite, mračni brate, oduvijek teku
Kroz naše oči, vode danonoćno

I bajka struji kroz krv povazdan
Glasove minulih ljeta u kapima čujem
Svi mrtvi ovdje su samo jedan
Svijet koji kroz vodu nježno dodirujem