Piše: Romano Bolković

Vidim da su se svi uzjogunili i uskomešali nakon jučerašnjeg Styrijinog priopćenja koje ću, jer ne mogu ništa pretpostaviti, ponajprije citirati: “Ne ulazeći u pitanja problematike poslovanja portala Index.hr, medijski koncern Styria pozdravlja svaki napor s ciljem poslovnog opstanka portala Index.hr, u interesu očuvanja pluralizma i slobode medija kao jednog od temelja demokratskog društva. Bez prejudiciranja odluka nadležnih institucija i želje da utječemo na iste, zagovaramo praksu da se svakoj medijskoj kući s poslovnim poteškoćama omogući postupak predstečajne nagodbe, upravo kako bi se omogućio jednaki tretman za sve sudionike industrije, ali prije svega odgovarajući okvir za iznalaženje rješenja koje omogućuje nesmetan nastavak rada i poslovanja. Gubitak bilo kojeg značajnijeg medija i svako “sužavanje” medijske scene, neovisno o platformi i vrsti medija, za nas predstavlja veliki gubitak za industriju, a još više za društvo u kojem živimo.
Pluralizam medija za nas je presudno jamstvo demokratske zrelosti Hrvatske i adekvatne distribucije svakog oblika moći u našem društvu, osobito moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja, priopćili su iz Styrije.”

Što je sad?, skočila je na noge mala naša insajderska komuna: novinari & co. Što to znači?

Jer, ovdje se ne vjeruje dobrim namjerama: podrška Indexu kao izraz načelne borbe za slobodu medija i medijski pluralizam u nas se svhaća zlonamjerno, kao demagogija, iako je nastavak rečenice u kojoj se u Styrijinom priopćenju apostrofira pluralizam medija silno signifikantan: adekvatana distribucija svakog oblika moći, osobiti moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja. Huh!

Odjednom, stvar nije načelna. Jer, da je načelna, bila bi univerzalna i poopćiva: ovdje je pak riječ o partikularnim interesima, jer, kažu u Styriji, riječ je o moći koja proizlazi iz politike, njenoj distribuciji i interesnom djelovanju, a interesi su uvijek partikularni: općedruštveni je interes suma demokratske borbe partikularnih interesa u jednome društvu, i iako takvo razumijevanje demokracije dokazuje iskrenost Styrijina zalaganja za medijski pluralizam, ipak svjedoči i o svijesti o divergentnim partikularnim interesima koji bi, bez Indexa, bili narušeni. Bez obzira tko je pisao ovo priopćenje, Klarić ili Trupac, nije moglo bez Paterovog placeta, a on tu svakako ima interes rezonirati pro domo sua, čak i obvezu. Jer, unatoč tome što je Index silno nagazio Josipovića, Tolj ovdje naprosto s punim pravom štiti svoju kuću. Dapače iskreno dajući do znanja da braneći načela brani i “adekvatnu distribuciju svakog oblika moći u našem društvu”, distribuciju koja bi očito bila neadekvatna da, kako je krenulo, Index ode u stečaj, pa, i tu sada počinje moja interpretacija da netko Index i kupi, a ne samo zagasi! No, recimo i da Index samo ugase: nije li to demonstracija svemoći Vlade koja i sam ima partrikularan interes, umjesto da nastoji oko općedruštvenog interesa?

Styrijin se iskaz solidarnost tako pretvorio ne samo u: a) izraz kolegijalne potpore Indexu, b) svjedočanstvo načelnog opredjeljenja za pluralizam medija u RH, c) dokaz svijesti o tome da nema neke društvene instance koja posjeduje apriornu istinu nekog društvenog interesa, nego i d) zoran dokaz borbe protiv monopola u sferi digitalije, borbe koja bi narušila kakvo-takvo ravnovjesje i koja je, i tu je konačni akcent, politički posredovana: Styrija jasno govori “osobito (o) moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja”. U Hrvatskoj ipak nema veće “moći koja proizlazi iz politike” od  moći njene egzekutive. Dakle, Styrija ovdje staje nasuprot Vladi, njenoj tendenci da ugasi Index, i istovremenom paradoksalnom toleriranju procesa koji je najlakše ovako opisati: zamislite osobu koja dolazi po socijalnu pomoć, da bi istom otišla kupiti si Patek Philippe – da ne morate zamišljati, Vlada tolerira predstečajnu nagodbu EPH, u kojoj se opraštaju šesteroznamenkaste cifre, a istovremeno EPH kupuje jedan od vodećih hrvatskih web portala, Net.hr.

Protiv takvog narušavanja odnosa moći piše Styrija: EPH naprosto želi ovladati digitalnim medijima, otuda i nedavni ponos jer je Jutarnji postao drugi portal po posjećenosti, iako, istini za volju, to i nije tako, jer su tu u sumu klikova uračunati i klikovi inim izdanjima EPH na netu, i bez obzira na 24 sata, Večernji i Njuškalo, EPH naprosto kani postati lider, što je u ambiciji sasvim legitimno, ali u provedbi silno dvojbeno. Jer, postavlja se pitanje: dobro, a odakle novci?

Otkud s jedne strane EPH u predstečajnoj, jer novca nema, da bi s druge strane EPH pucao od jedrine, jer novca za akvizicije kao što je Net.hr – ima?

Tu sada, prije no što se zapitamo odakle, treba ipak upozoriti na bitno: kad se onomad kupovao Nacional, nije se to činilo zbog zarade, iz poslovnih rezona; tako i ovdje, ne narušava se ova ravnoteža zbog profita, zbog zarade, zato jer bi u digitaliji bilo novca – ma kakvi, nema tu love, tu ima, kako Styrija upozorava, naprosto zgoljne moći! Tu se jedino i samo radi o tome da se uspostavi dominacija moći na vlasti, da se sve što se tom interesu kritički suprotstavlja dokine, bilo stečanim gašenjem, bilo preuzimanjem (u tom smislu Severininu doskočicu s imenom i pečatom ne bih gledao naivno, kao proplamsaj mediteranske malicije), a kako su satelitski portali iz orbite Princa Valianta hrvatskih medija, Milana F. Živkovića ionako dobrano zbrinuti i utovljeni, to onda ovu političku dimenziju nikako ne treba brkati s onom ekonomskom.

Kojom?

Onom koju upravo prolazi EPH, za koji, čujem, postoji interes da se stvari konačno konsolidiraju, da istovremeno Pavić ne bude više metežnik koji, ovoga časa, u sasvim nesigurna vremena, u ime pogodbe s Vladom koja mu pogoduje u predstečajnoj vodi apartni rat s Karamarkom, pa se stvar želi napokon izuzeti iz oblasti politike i primiriti u sigurnijim poslovnim vodama tako da Pavić zadrži 10% vlasništva, a u ime Zagrebačke banke, bit će, netko – a postoji već ime i tog titulara vlastništva – netko kupi 90% Mordora.

Ta dva procesa paralelna su, ne treba ih miješati, i mada interferiraju, nisu savim podudarni: ovaj prvi savim je na strani Milanovićeva interesa, ovaj drugi ne na koji ga način ne uzima u obzir.

Pater Tolj ima pravo kad se opire prvom: zaista, stvara se silan disbalans moći i ne samo da se Styrija tu javlja u podređenom položaju, nego se se EPH iz predstečaje agonije obnoć pretvara u privilegirani ideološki relej ove vlasti koji dominira digitalnim pejzažem zemlje. Ako se EPH s druge strane i poslovno stabilizira spomenutom kupovinom, doživjet ćemo istinsko čudo Uskrsa, nekako upravo u to vrijeme: već sahranjeni Mordor uskrsnut će u svoj svojoj mračnoj slavi, i onda nas više ne može spasiti ni pojava Froda Bagginsa u Dnevniku Nove TV: jer, ovdje imamo posla s Prstenovom družinom koja je prešla na drugu stranu Sile.

Pričekajmo još par tjedana: kad par imena nadopuni – ne da mi se sve odmah isporučiti na pladnju – ovu skicu, priča će biti filmičnija od neočekivanog putovanja Hobita.