Piše: Romano Bolković

Razmišljam si nešto o prometu u mojoj državi: Ceste kane dati u koncesiju na 50 godina, željeznice su gotovo prodali rumunjskom tajkunu koji korumpira odvjetnike, a avio-promet će preuzeti low cost kompanije, jer Croatia Airlines neće naći strateškog partnera. I već sutra bit će nam kriv neoliberalizam, jer da je to pohlepa korporacija!

Ipak, pogledajmo:

Zaposlenje u naplatnoj kućici, toj nevjerojatno profitabilnoj ustanovi iz koje se novac od cestarina odnosio kući u vrećama, koštalo je do 50 000 DEM. (A gdje je tek sve ostalo kad su u pitanju Hrvatski autoputevi).

Predsjednik Uprave HŽ-a priznao je javno da se nije lako boriti s korupcijom unutar HŽ-a. ‘Otpora je bilo i bit će. Uprava HŽ Holdinga je odlučna i želi se boriti protiv korupcije koliko je to moguće’.

“Bruto plaća od 66.350 kuna, uplata premije životnog osiguranja od 5.000 eura svake godine, uvećanje plaće za 0,5 posto za svaku godinu radnog staža, službeni automobil sa svim troškovima, poslovna kartica, plaćena putovanja i sve to garnirano sa stotinama milijuna kuna gubitaka, koje kontinuirano proizvodi tvrtka čiji ste direktor. Zvuči kao posao iz snova?”  Tvrtka o kojoj je riječ zove se Croatia Airlines.

Mi naprosto imamo kriminalnu strukturu uma. Zato smo kažnjeni: osuđeni na život u zatvoru zvanom Hrvatska.

Kao u razgovoru Guildensterna i Hamleta, mogli bismo kazati: Hrvatske je zatvor, a to što je zatvor i svijet, jest, i to krasan: u njemu ima mnogo samica, ćelija i tamnica, a Hrvatska je jedna od najgorih.