Piše: Edit Glavurtić

Mislim da se na život nemoguće pripremiti, i nisam čak sigurna ni vrijedi li ona izreka da se samo iz iskustva uči? Kako, kad se toliko razlikujemo, mogu učiti iz tuđeg života, on je on, a ja sam ja. Potpuno ista stvar može nas odvesti na sasvim različite strane, jednom može donijeti blagoslov, a drugome tešku nesreću.

Čak ni moja osobna iskustva ništa ne garantiraju, jer se mijenjam, mijenjaju se okolnosti, gdje sam prošli put lupila glavom u zid, možda ovaj put glatko prođem. Ni pitanje sreće nije zanemarivo, u jednom je trenutku tko zna gdje, a u drugom mi je sklona, iz neobjašnjivih razloga.

Previše toga je izvan nas, što ne možemo ni dokučiti ni odgonetnuti, a još manje time upravljati. Viša sila, ili tek slučajnost, tko točno može reći? Što sam starija nastojim manje filozofirati, više improvizirati, i ne uzimati sebe previše ozbiljno.
A tuđe iskustvo i tuđi savjeti… ma kad ih je itko ozbiljno poslušao?

Kapetan Srce, i kompas Zdravi razum sasvim su pouzdani pratioci u avanturi u kojoj se ionako sve događa prvi i jedini put.