Piše: Romano Bolković

Joseph Daul bi trebao svaki dan komentirati političke događaje u RH. Mislim da bi zapravo najbolje bilo da vodi središnji dnevnik. Ni malo se ne šalim. Naime, kad čovjek pročita kako je jednostavno objasnio zašto Ruža ne može biti na listi HDZ-a, naprosto se snuždi i pomisli: dobro, a zašto to nitko od domaćih političara nije znao tako jednostavno, barem samome sebi, objasniti.
– Nemam ništa protiv gospođe Tomašić. Ne poznajem je. Poštujem njezine stavove. No, ona ne može biti izabrana s liste europskih pučana. Ne možete biti birani na temelju vrijednosti koje nećete braniti. Ako ste euroskeptik, trebate biti izabrani na listi euroskeptika. To poštujem, to je demokracija. A ne biti izabran na temelju europskih vrijednosti, a onda otići na euroskeptičnu stranu. To nije moguće., kaže Daul.
Nažalost, gospodin Daul ne poznaje naše običaje.
U nas je konverzija norma.
U nas se i inače u izbore odlazi s jednom agendom, da bi se sasvim suprotna izvršavala nakon njih.
Recimo, nitko, pa čak ni Stjepan Mesić – ni u aktu prereagiranja na Tuđmanovu smrt – ne bi dobio izbore samo da se priznalo da se misli što Jakić piše, doduše danas, post festum, ali, upravo o tome Daul govori: ne možete biti izabran na temelju jednih vrijednosti, a onda otići na drugu stranu.
U tom smislu postoji snažna podjela u hrvatskoj politici: neki od njenih aktera, štoviše protagonista, ne drže figu u džepu: zanimljivo, Milanović i Karamarko takvi su političari: barem smo na čistu s time što im je agenda.
Pokušajte po ovoj logici sami razvrstati naše vodeće političare: razmislite tko je vodio sasvim suprotnu, ili barem politiku o kojoj ništa nije dao naslutiti, koju ničim nije nagovijestio, od one koju je u predizbornoj kampanji deklarirao?
Do zanimljivih se tu spoznaja dolazi.