Aktualni događaji u Bosni i Hercegovini, paljenje zgrade bosanskog predsjedništva u Sarajevu ali i drugi momenti otpora naroda političkoj eliti, pogodni su da se prisjetimo ne tako davne pobune naroda u Turskoj. Bunta koji je također usmjeren protiv svemoći oligarhije. Evo što je o tome ne tako davno, u lipnju prošle godine, ispričao Özgür Dirim Özkan, profesor antropologije na Sveučilištu u Sarajevu.

Ragovarao: Franjo Šarčević

Živite u Sarajevu i profesor ste antropologije, ali ste naravno ostali vezani za svoj narod. Kako gledate na ova dešavanja u Turskoj? Šta ona predstavljaju?

Nažalost, agencija Anadolija i TRT su jedini izvori informacija o Turskoj, a jako je dobro poznato da oni imaju ulogu da budu prljava propagandna mašina za dezinformacijske vijesti iz Turske. Zato ne možete vidjeti nijednu originalnu vijest o “Gezi parku“ jer su one opstruiranje s njihove strane, što se vidi i na primjeru Sarajeva.

Zapravo, ljudi na turskim ulicama su također ustali protiv ove vrste dezinformisanja. U proteklim godinama bili smo hipnotizirani medijskim lažima da je ekonomija napravila veliki rast, da je Turska postala regionalna sila, da je tu demokracija na visokom nivou, da sve ide dobro, i tako dalje. Međutim, shvatili smo da to nije istina. Ekonomija je napravila ‘bum’ u korist međunarodnog monopola, jer vanjski dug je narastao za više od 250% a mnoge industrijske i finansijske institucije su prodane stranom kapitalu. Tako da u Turskoj ima novca, ali je on u vlasništvu stranog kapitala. Ne u vlasništvu ljudi u Turskoj. Dakle, ljudi žive u siromaštvu uprkos ekonomskom rastu. Uvijek sam uspoređivao turski ekonomski uspon sa razvojem stanica raka: rastu unatoč tome što to izaziva smrt cijelog organizma.

Dodatno, posljednja dešavanja na međunarodnom planu i način na koji se Turska uključila u njih osramotio nas je, sve zbog naše vlade. Godinu dana prije građanskog rata u Siriji, RTE (Recep Tayyip Erdoğan) primio je nagradu za ljudska prava od Muamera Gadafija. Na ceremoniji primanja, RTE je pohvalio doprinos Muamera Gadafija ljudskim pravima. Samo godinu dana poslije toga on je bio jedan od glavnih aktera anti-Gadafijeve kampanje.

Sličan slučaj sa Sirijom… Godinu dana prije građanskog rata, RTE i Hafiz El Assad zajedno su – sa svojim porodicama – proveli praznike u Turskoj. Ali, opet je RTE nakon samo jedne godine postao licemjerni anti-Asadovac. Sada mi podupiremo teroriste snabdijevajući ih naoružanjem ili rješavajući njihove logističke probleme.

RTE je stekao mnogo popularnosti svojom anti-izraelskom retorikom. Međutim, njegova stvarna politika to ne dokazuje. On je dopustio da u Turskoj budu postavljeni NATO-ovi radarski zračni sistemi koji ne koriste Turskoj, ali treba da zaštite Izrael od raketnih projektila koji bi eventualno bili upućeni iz Irana. Također je poznato da Izrael i Turska djeluju koordinirano u sirijskom građanskom ratu.

Sve ovo navelo je ljude da promisle o tome da li je ekonomski uspon stvaran, da li je neoosmanska politika ona koju oni žele. Osim toga, najprovokativnijim su bili napadi na osobnu slobodu ljudi.

Da li se u Turskoj doista bolje živi, kad je u pitanju prosječan stanovnik, otkako je Erdoganova partija na vlasti?

Kao što sam odgovorio u prethodnom pitanju, prema statističkim pokazateljima, BDP po stanovniku u Turskoj se povećao. No, izračun BDP-a ima mnoge dezinformacijske pokazatelje. Štaviše, novac koji trenutno protiče turskom ekonomijom ima bazu u stranim zemljama.

Šta očekujete od ove narodne pobune?

Rekao bih da se u kratkom vremenu ne mogu očekivati neke drastične promjene od ove pobune. Ne očekujem strukturalne promjene nakon nje. S druge strane, ako pobuna donese nečega novoga/dobroga za društvo, na duži rok će biti najvažnije kako će se ljudi ponašati nakon pobune. Po mom mišljenju, glavni rezultat pobune treba se očitovati u tome da ljudi postanu svjesni svojega okruženja, osobnih sloboda, problema u svojoj zemlji, a najvažnije – da postanu svjesni svoje snage. Ako se narod počne organizirati u radničke sindikate, političke partije i lokalne organizacije, dugotrajne posljedice i rezultati pobune bit će mnogo učinkovitiji.

Kako odgovoriti onima koji tvrde da iza prosvjeda stoje strani plaćenici i da je to podmetanje Turskoj koje joj je ne donosi ništa dobro?

To je dio dezinformisanja i prljave propagande. Moramo uzeti u obzir pokušaje da se ova pobuna u Turskoj identifikuje kao “tursko proljeće“. Mora se imati na umu da su pokreti arapskog proljeća usmjereni ka autoritarnim, u određenom stepenu nacionalnim vladama sjevernoafričkih država. No, uprkos tome što su u njih bile uključene mnoge napredne organizacije, oni su predvođeni konzervativno-islamskim organizacijama koje su surađivale sa stranim državama. Arapsko proljeće završilo je s dominacijom islamsko-konzervativnih vlada koje su kolaboracionisti imperijalizma. To je ono što upravo imamo u Turskoj! Iako je u pobuni dominantan anti-AKP diskurs, ne smijemo zaboraviti da je opća karakteristika prosječnog prosvjednika antiimperijalizam. Siguran sam da strane države drže jezik za zubima i tako izgleda da kritikuju RTE, ali ako malo bolje analiziramo kritiku zemalja Evropske unije i SAD-a, vidimo da je ona usmjerena samo protiv brutalnosti policije, ali se one drže podalje od kritikovanja politike RTE, koja je u službi EU i SAD-a.

Možemo reći da trenutno pobuni prisustvuju različiti ljudi različitih društvenih ugleda, klasa, skupina… Od radnika do biznismena, od umjetnika do studenata, navijača nogometnih klubova koji su inače jedni drugima suprotstavljeni, Kurda, Turaka, alevita (vjerska manjina povezana sa sufizmom i šijitizmom, op.ur.) i nekih muslimanskih grupa… Na fotografijama s ovih demonstracija možete vidjeti žene bez vela, ljude koji su glasali za AKP… Samo fanatični AKP članovi i simpatizeri ne podupiru demonstracije.

Tačno je da je jedinstvo turskog naroda pod prijetnjom sloma, ali pobune nisu uzrok već posljedica toga. AKP pokušava da dalje polarizira zemlju dijeleći narod na vjernike i nevjernike, Turke i Kurde, alevite i sunite, doktore i pacijente, vozače i putnike… AKP je do sada podijelila ove i mnoge druge dijelove društva i ljudi su reagirali protiv toga. (Izvor: prometej.ba)