Piše: Oleg Maštruko

Jedna od meni osobno apsolutno najboljih poslovica iz ovog našeg “regiona”, da ne kažem bivše Juge je: sit gladnome ne vjeruje….. Primjenjiva je na svu silu situacija, a tako slikovita, jer zbilja kad si sit, kao ja sada, uopće se ni fiziološki ni mentalno ne možeš staviti u situaciju gladnoga, štoviše, hrana ti se u tom momentu gadi. No, već za par sati i ti ćeš ogladniti pa ćeš razmišljati barem malo drugačije, drugačije čak i u odnosu na samog sebe otprije par sati. A sad zamisli da si gladan danima…. pa ubio bi sliku sebe samog iz perioda kad si sit, a kamoli nekog drugog tko je sit cijelo vrijeme.

Dakle, to je poslovica koja se uglavnom tumači metaforički – osoba u poziciji X ne može se staviti u kožu osobe u poziciji Y i tu izbija neshvaćanje.

Poslovica je sjajna na toj metaforičkoj razini. Međutim, sad oko Bosne čak se ni ne treba tumačiti metaforički, nego doslovno! Hrpa nas tu sitih, debelih za svojim šestojezgrenim PC-ima (bagru s tabletima i iPhoneima da i ne spominjem) gledamo neke paljevine i rušenja i neki među nama s visoka komentiraju: hm, pa zašto ti vandali razbijaju neku vrijednost? Zašto je, šta ja znam, valjda ne prodaju na slobodnom tržištu ili s njom naprave nešto drugo ekonomski logično? Zašto rade štetu? Umjesto da, šta ja znam, na demokratskim izborima odaberu bolje kandidate jer izbori su se pokazali kao jebeno mudar alat svugdje pa i kod nas?

Ukratko, zašto racionalno ne zbroje dva i dva i dođu do racionalnih zaključaka, koji ni kod nas, a pogotovo u Bosni, jednostavno ne funkcioniraju u susretu s količinom pokvarenosti, nemorala i gadosti ekipe koja drži političku vlast i koja je permanentno sita bez da prstom mrdne.

Sve je to varijacija one čuvene “pa neka jedu kolače”. Dama u svojoj poziciji zbilja nije shvaćala da netko doslovno nema kruha (sit gladnom ne vjeruje) pa ako nema – neka jede kolač, kaj sad hočeju… ta količina sljepila dovela je do Francuske revolucije, a neka druga količina sljepila do nekih drugih revolucija.

I danas, iako imamo Internet, goleme banke znanja i rudnike podataka, mogućnost spajanja na tuđe mozgove i izvorišta znanja, i iako smo zemlja fizički najbliža Bosni, opet ima hrpa onih koji se iz Zagreba gospodski čude zašto gnjevna i doslovno (ne metaforički) gladna masa razbija, umjesto da jede kolače…. jebeš mi sve, čitajte malo knjige o povijesti i ljudskoj psihologiji pa ćete znati zašto razbijaju.