VRIJEME JE , BOŽE
Možeš se ti još, dragi naš Bože
Igrati
Jer naša nemoć ti dopušta teatar
Možeš se tako bajno zabavljati
I zbijati šale
Sa nama, ološem nejakim i bijednim
Ali pogledaj: ruke ti podrhtavaju
Dok usnama prinosiš krvavi kalež
Brada, koju si prvo sebi stvorio
Već sijeda je i uši u njoj gmižu
Još samo po sjećanju udaraš oštricom
Obnevidjelim očima tek naslućuješ
Ma priznaj bar sebi – star si odveć
Vrijeme ti je
Vrag polako ipak dolazi po svoje

