VRIJEME JE , BOŽE
Možeš se ti još, dragi naš Bože
Igrati
Jer naša nemoć ti dopušta teatar

Možeš se tako bajno zabavljati
I zbijati šale
Sa nama, ološem nejakim i bijednim

Ali pogledaj: ruke ti podrhtavaju
Dok usnama prinosiš krvavi kalež

Brada, koju si prvo sebi stvorio
Već sijeda je i uši u njoj gmižu

Još samo po sjećanju udaraš oštricom
Obnevidjelim očima tek naslućuješ

Ma priznaj bar sebi – star si odveć
Vrijeme ti je
Vrag polako ipak dolazi po svoje