OKREĆUĆI GLAVU PREMA SVJETIONIKU

Stephen Hawking je svjetionik na gori.

Volim te mozgu koji živiš izvan tijela – volim tvoje cipele Stephenu Hawkingu koje ne propuštaju vodu i hodaju po krovu bolničkih kola na putu prema rečenicama smrti…

Volim te Gorostasna Prirodo, čudesni mozgu u ustima Izvršne vlasti policijskog

pendreka –

kiša iznad porculanske planine

ponijela me u tvoje tvornice umjetnosti…

Ali, što će tvornice pasjeg repa globalizma učiniti sa svojim radnicima ako se oni pobune…

Volim te mozgu kojeg mogu kopirati na kompjuter koji se uselio u svjetionik…

Volim te i kad Čovjek sjekirom

odsijeca kokošju glavu!

Bio bih tvoj Anđeo

i tvoj referent za održavanje

lugova i nesanica.

Volim te mozgu koji si nebeska vojska u mom umu – sanjao sam da zajedno jurimo bez oružja na zapanjeno oružje nemilosti!Volim te Prirodo mozga koja si život i nakon smrti!

Stephene Hawkingu, bio bih tvoj čempres

tamo gdje se prelijeva

sjaj najmoćnijeg

ljudskog prava na Ljubav,

tamo gdje nema psihopolicije

da se okruži crnim dominama

i da pendrecima ubijaju ružu

koja kruži mrakom…