Piše: Romano Bolković

Čudno je u ovom raspitivanju Bruxellesa za Milanovićev savjet o bosankoj krizi prešućivanje njegove mostarske opaske o Albaniji, koja je većma muslimanska zemlja, pa iako je bila dobra za NATO, izgleda da nije za EU, odakle se naprosto nameće pitanje o mogućoj zatvorenosti EU za svijet Islama.

A možda je Minarettverbot tema koju prati Denkverbot?

Početkom devedesetih Mladen Dolar govorio je o Jugoslaviji kao europskom nesvjesnom. Danas bi to mogli ovako ilustrirati:

Ono što je potisnuto u Bruxellesu kao središtu, vraća se u Bosni kao periferiji, poprištu najglasovitijeg Freudovog primjera zaboravljanja. Pričica ide, ukratko, ovako: Freud je putovao Bosnom i Hercegovinom, ako dobro pamtim zapravo od Dubrovnika do Trebinja. Usput priča sa suputnikom o običajima Turaka. Nažalost, ovdje moram odmah kazati da se lažnost anegdote otkriva već u samim temama priče: teme koje Freud spominje, naravno, Eros su i Thanatos.

Prva tema o kojoj Freud govori tiče se Thanatosa, jer je riječ o njegovom poznaniku, doktoru koji iz svoje liječničke prakse uočava da Turci letalne bolesti, dakle: Smrt, doživljavaju s rezignacijom: da se može liječiti, izliječili biste pacijenta, govore, dočim se duga tiče Erosa, jer govori o seksualnim navikama Turaka, udvajajući temu Erosa i Tanatosa u Turcima navodno svojstvenoj izreci da “život više ništa ne vrijedi ( Smrt ) kad se ono ( Eros) ne može”.

Ovu drugu temu, iz građanskih obzira uljudne konverzacije, Freud naglo prekida spomenom fresaka koje je izradio autor čije je ime – zaboravio. Jasno, zaborav je u izravnoj vezi sa spomenutim obzirima, i sad, da ne duljimo, kreće potraga za Signorellijem: Hercegovina ga posredstvom njemačkoga Herr podsjeća na talijansko Signore, dok je Bosna svoj obol dala ovime Bo u imenima Boticellija i Boltraffija, koja su mu se nametala umjesto zaboravljenog Signorellija.

Jasno da je tumačenje nategnuto, no ovdje nam je jedino korisno kao ilustracija teze o Bosni i Hercegovini kao kraju latentnih misli i potisnutoga, mjestu europskog nesvjesnog, mjestu gdje potisnuto to intenzivnije izbija na površinu, što je veća energija potiskivanja. Možda se u Bosni i Hercegovini danas događa susret Europske Unije i Islama. Taj susret, koji se potiskuje u centru, u Bruxellesu, na površinu izbija na periferiji, u Bosni, kao europskom nesvjesnom. Zanimljivo, i opet se razgovor moguće prekida iz građanskih obzira imena politička korektnost, jer pričati o Erosu i Thanatosu u Bosni i Hercegovini u najmanju je ruku – neuljudno. U kući obješenoga, naime, o užetu se ne govori, bilo da je riječ o bratstvu i jedinstvu ( Eros ) ili Srebrenici ( Thanatos ).