Piše: Mate Kapović

Dokaz da živimo u nakaradnom društvu nakaradne ideologije je to što nas neprestano pokušavaju indoktrinirati da se svi moramo klanjati npr. uvoznicima kompjuterâ, vlasnicima zaštitarskih firmi, striptiz-barova ili kladionicâ jer je to privatni sektor, dok moramo prezirati “parazite” poput tetâ u vrtiću, učiteljicâ, medicinskih sestara ili kardiokirurgâ jer rade u javnom sektoru.

Pri tome je bitan razlog za divinizaciju rečenih “poduzetnika” i u tome što se tako povratno daje legitimitet “poduzetnicima” poput Todorića koji su se nakrali dobivajući firme za kunu u privatizacijskoj pljačci te što se time opravdava smanjenje troškova za javni sektor i općenito radničkih prava za onaj dio društva (većinu) koji nije dovoljno “poduzetan” pa mora raditi za nekog drugog.

Dakako, iz svega se toga izostavlja činjenica da smo od 1945. do 1990. sasvim uspješno živjeli s vrlo malo privatnog sektora (a zamislite, i tad su postojali i vrtići i škole i bolnice i fakulteti i svi ostali “paraziti”). Dapače, 1986. je npr. realni BDP bio za 7,1% viši nego 2013, a privatni sektor je bio praktički zanemariv.