Piše: Esad Kočan

Sve, sve, ali nikako ne romansirati nasilnike na demonstracijama. U Crnoj Gori, u Bosni, bilo gdje. Ko god je juče od 13 sati bio na ulici u Podgorici mogao je lako vidjeti: ona grupa koja je preuzela kontrolu nad mirnim protestom i počela da vitla silom i kamenjem, i ona žustra intervencija policije koja je uslijedila, ista su cjelina. Sve zajedno ličilo je na uvježbavanje igrokaza, za očekivanu premijeru. Samo je na kraju suzavac bio pravi.

Provokacija sukoba je bila pozvnica policiji da pohita, jer bi se stvari mogle otrgnuti režimskoj kontroli. Vidjeli su: da je porotekao mirno, protest je mogao podstaći žar nove masovnije pubune protiv režima. Nije se okupilo ni tako malo ljudi, a bilo je puno mladih. Nije bilo jednog nacionalističkog znaka.

Naposljetku, buku i bijes svojih saučesnika režim je iskoristio da privede i kazni nekoliko ljudi koji su mirno iskazivali protest sjednjem na ulici. Zbog ” nepostupanja po naređenju”, razrezano im je 48 sati pritvora. Da ne ponove djelo. Da im na um ne padne da negdje zaposjednu kakav pješački prelaz. Niko u ovoj zemlji jel’da, nema pravo na ni jedan monopol, pa neće, majci, ni na sjedenje. Treba li reći: među privednima su i Marko Milačić, novinar i Boban Batrićević portparol Foruma 2110. Eto zgode – eto narodnih neprijatelja.

Niko nema mandat da potroši pravo na protest i na građansku neposlušnost. Moralno je obavezujuće buniti se protiv režima koji je sve, uključujući i izbore, pretvorio u ovjeru svog prava na nasilje.

Nije red svakičas potezati Žižeka, ali nije mu lako ni odoljeti: POGRIJEŠI PONOVO, POGRIJEŠI BOLJE.