Pesem na s: artičoka
Bleščeče sive ribe v kravatah in suknjičih
sedijo ob mizi, pogrnjeni z belimi prti,
in modro, a z užitkom kadijo nežne rdeče
cvetove. Od slasti sedenja
dobivajo sladkorno. Natakarji v belih livrejah
jim vlivajo mentolov pastis v kozarce. Nekdo
vpraša: »Ni to mogoče malce preveč
sirupa?« A riba na moji desni ga
gosposko potreplja po roki:
»Nikakor ne, sir.« Riba ve. The Fish Knows
Everything. Ribe pišejo: pisatelji in pesniki so.
Ob njihovi strani sedijo secesijske deklice s klobučki.
Sir, rumen in z luknjami, meri s pogledom
v okno, strmi v temno
modrino z zvezdami. Edino ta okvir
ga lahko ponese na luno. Zaniha
na svoji ribiški palici in luknje na njem
globoko vdihnejo. Pognal se bo
kot predmet s slike.
Kot nekakšna artičoka,
ki je razprostrla lističe ljubezni po prestolu.
Popoldne je mirno, čeprav mesnati lističi
malce visijo navzdol ob skrajnem robu
prestola.
Barbara Pogačnik
PJESMA NA S: ARTIČOKA
Blještave sive ribe u odjelima i kravatama
sjede za stolom prostrtim bijelim stolnjacima
i mudro, ali s užitkom puše nježne crvene
cvjetove. Od slasti sjedenja
dobivaju šećernu bolest. Konobari u bijelim livrejama
ulijevaju im mentolni pastis u čaše. Netko
upita: »Nije li to možda malko previše
sirupa?« No riba s desna
gospodski ga potapše po ruci:
»Nikako nije, sir.« Riba zna. The Fish Knows
Everything. Ribe pišu: pisci i pjesnici su.
Uz njih sjede secesijske djevojčice sa šeširićima.
Sir, žut i s rupama, pogledom mjeri
u prozor, zuri u tamnu
modrinu sa zvijezdama. Samo taj ram
može ga ponijeti do mjeseca. Zanjiše se
na svom ribičkom štapu i rupe na njemu
duboko udahnu. Vinut će se
kao predmet iz slike.
Kao nekakva artičoka
koja je po prijestolju prostrla latice ljubavi.
Popodne je mirno, premda su sočne latice
pomalo ovješene uz sam rub
prijestolja.
(Preveo Marko Pogačar)
radio gornji grad 
