Piše: Edit Glavurtić
Priča o ljubavi moje Babe, i bezvremena je i starinska u isto vrijeme.

Kao mladu djevojku zaručili je za pomorca, momka iz “dobre kuće” što je obećavalo život bez gladovanja, a vjenčanje je dogovoreno kad se momak vrati s broda. U međuvremenu, Viktoriju je njena mati, i ne znajući, poslala u susret sudbini; na drugi otok, u pomoć sestri koja se tamo udala, i upravo rodila dijete. Stigavši u mjesto u kom je sestra živjela, Viktorija se zaljubila u Marina, lijepog i poštenog momka, ali ubogu sirotinju.

Napisala je svojima neka razvrgnu zaruke, a od kuće je stigao žuran odgovor neka se smjesta vrati, jer razvrgavanje zaruka velika je sramota i ne dolazi u obzir.

Na to se moja Viktorija lijepo spremila i otputovala, ali ne kući, nego na vrata zaručnikovim roditeljima. Njima je vratila darove, zlatni lančić i prsten, “momku svaka čast, ali ona se za njega udati neće”. Nakon toga, njenima nije preostalo nego popustiti.

Tako se Viktorija odlučila za ljubav i udala za najsiromašnijeg momka u mjestu.

Cijelog su života bili jako vezani i jedno drugom odani, izrodili četvero djece, hranilo ih je more i ono malo škrte zemlje, više gladni nego siti, ali Baba se nikad se ni na što nije žalila. Kako bi i mogla kad je sama odabrala?

Ljubav im je bila velika kao i siromaštvo u kom su proživjeli vijek, a kad je Dide umro, ona se sasvim izgubila, zavila u crno i nakon nekoliko godina otišla za njim.

Brakovi koji su se nekad sklapali trajali su cijeli život, sretni ili ne, opstajali su i po tome babina priča nije rijetkost. Ali odlučnost kojom se ona za sebe i svog Marina izborila jest rijetka, jer u onom vremenu roditelji su bili autoriteti čija se riječ slušala bez pogovora. Babi je ljubav bila važnija i od roditeljskog obećanja, i od lagodnog života kog su joj oni dogovarajući brak s imućnim mladićem željeli osigurati. Zato ovo nije samo priča o ljubavi, nego i o žrtvi, odanosti i vjernosti, rijetka kao školjka bisernica, i onda i danas.

Jer ova ljubav govori “da, ali zbog onog što jesi, a ne zbog onog što imaš. Da, računaj na mene. U svemu. Što god da dođe, ovim ćemo putem do kraja zajedno.”