FANTOMSKI SINDROM

Kad razbijenu posudu valja

zalijepiti,

Dolazi vrijeme za dva srca

odcijepiti.

I kada za sobom zatvoriš

teška vrata,

Neka praznina vlada, sumorni mir

bez rata.

Blokiraš uznemirenu žilu-kucavicu:

Svetoga grada zaboravljenu ulicu;

Onu u zrcalu pitaš: “Jesi li hrabra il’

luda?”

Oboje možda, al ovaj put vodi samo u

Nikuda…

Znam to, oduvijek, i bijah nekad

tamo;

Praznina, tuga, bol nelagodna…

Proći će, zasigurno, a boljet će

samo

Povremeno, na promjenu vremena