Sanjah dvore i rijeku
Sve od zlata
A stanovnica si bila, baš ti
Moje nasmijano
Ispričah ti san,tada
Smješila si se
Dođoh kasnije i sam
Otvorila si mi kapje
Pomislio sam, da čedna, nisi
Da si ponekad znala, pričali su
Grlit pijane noći i nepoznate oči
Istine, od neljudi
Laži od neljudi
Ko i svak drugi
A boljelo, boljelo me je draga
A opet , radovah ti se
Cija si ti, Božja?
I sada dok spavaš u nepoznatom
Mezaru ti šaljem misao
Da umrla si, na pravdi Boga
Najdraža
(Gero Hanke-Hanka: Na dokovima Praga)

