Piše: Marijan Grakalić

Fotografije Karmen Stošić iz cikulsa ”Lutkini snovi” dotiču nas svojom gotovo arhaičnom pozadinom kojom se otvaraju pogledu. Postignut je u njima jedinstveni sraz suvremenih okolnosti prikazanih tako da u nama bude zaboravljena, potisnuta ili sakrivenih osjećanja važna za viziju one druge pretpostavke odnosno stvarnosti koja se nalazi negdje iza ili ispod onoga što se gleda. Upravo to upečatljiva je snaga ovih radova.

U jednom je pogledu za takav dojam važan i izbor lutke kao teme. Njih susrećemo ih od pretpovijesti pa do današnjih dana kao dječju igračku i umjetnički, obrtnički ili industrijski proizvod, ali i kao magijsku, obrednu, ritualnu, seksualnu ili modnu ikonu. Dakako, i kao dijakroni predmet umjetnosti.

S druge strane lutka je ovdje također i predmet kojim se bavi sama fotografija shvaćena i izražena kao svojevrsno digitalno slikarstvo. Tako vidimo da i same slike svojim prelazima i sjenama, konturama ali i kompozicijom, nadopunjuju postojeću stvarnost ponekad kroz odsjaj u staklu, a ponekad kroz osjećanje onog nepokretnog ritma svojstvena umjetnim stvarima koje nas ne može ostaviti ravnodušnim.

U tom pogledu događa se slika koji nam omogućuje da vidimo i doživimo i ono što je gotovo nestvarno. Postoji tu još i oporost u odnosu na prirodu mraka, a time i stvarnog zaborava osjećajnosti, kao i vještina da se dotakne zagonetna ali i reducirana bajkovitost pomoću koje je tek moguće zapaziti primarne stvari. Dakle, ponajprije one koje potiču iz djetinjstva, iz prvih iskustava ili možda još od ranije.

Značenje igre lutkama kako vidimo nikada ne prestaje, baš kao niti sama umjetnost koja je ovdje poput neke izmišljene povlastice zaokupila našu pažnju time što nas je pribirala u raspoloženju za kojega smo već možda mislili da ga više nećemo susresti.

(Izložba je postavljena u knjižnici Staglišće u Zagrebu i traje do 15. ožujka 2014.)