Piše: Oleg Maštruko

Po hrvatskom pro-SDP medijskom prostoru stvar izgleda ovako: po Mati Kapoviću i Zlatku Komadini nezasitni neoliberalni kapitalisti beskonačno gaze hrvatskog radnika i trpaju lopate novca u svoj džep. Unatoč tim lopatama kontroliranog i *oporezivog* novca, jadna država i cijeli njen represivno policijsko inspektorski aparat jedva nađe kunu dvije za sebe i ministarske audije. Gdje nestaje novac? Spaljuje se na Jankomiru ili možda oprašta ministrovim frendovima?

S druge strane, po Liniću i Grčiću ti isti nezasitni kapitalisti privatnog sektora su nesposobna gamad radi koje BDP pada i koji nikako da nešto pokrenu, zarade, za sebe i njih. Dakle u suštini teorija posve suprotna od Kapović-Komadine.

Jedini matematički zaključak izvediv iz ove SDP logike je da negdje neki ložači, kao u strojarnici Titanica, lože lopate novca u ložišta i kotlove gdje se taj novac spaljuje samo da ne dođe do Grčića i Linića iz čiste pakosti (model: neka meni crkne krava ako će susjedu crknut ovca), ili drugo rješenje, da “neoliberalni kapitalisti” zapravo izrabljuju radnike na besmislenim, financijski promašenim poslovima, model “Suljo kopa, Haso zatrpava, ali nema Muje da postavlja cijevi” po logici Komadine (model: hajde da budemo zli i izrabljujemo nekog a ne zaradimo ništa muahahaha).

Ili to ili su u SDP-u kriminalno nesposobni ljudi koji se ne mogu dogovoriti sami sa sobom a logiku ne poznaju. Što je realnija opcija?