Piše: Mate Kapović

Grčićevo i Linićevo krivljenje privatnog sektora da ne investira komično je iz milijun razloga ali istodobno i ideološki vrlo simptomatično.

Iz Hrvatske udruge kapitalistâ (HUP) su potpuno u pravu kada im odgovaraju da će ulagati kada im se to bude isplatilo. Smiješno je i naivno očekivati od kapitalistâ da će investirati i pokretati nešto iz nekakvih općenitih ciljeva kao što su razvoj zemlje, rast zaposlenosti, povećanje proizvodnje i sl. Kapitalist će investirati kada može očekivati profit i to je to.

No to, dakako, može stvarati probleme samo onima na vlasti u perifernoj kapitalističkoj zemlji, gdje se ekonomska “strategija” svodi na čekanje (!) stranih ulaganja (kojih neće biti, niti bi previše pomogla i da ih bude), i čekanje da se neki privatni poduzetnik sjeti možda nešto napraviti (u nemogućim uvjetima – jer strane privatne banke nemaju razloga financirati riskantnu domaću proizvodnju, dok su istodobno sva poduzeća odmah izložena potpuno otvorenoj konkurenciji svih zemalja u EU, gdje je ekonomija uglavnom puno jača od naše).

Ideološka klima zabranjuje da država sama išta konkretno napravi (npr. u Jugoslaviji je vlast ekšli morala otvarati tvornice i poduzeća – to se od njih očekivalo, koliko god to danas nevjerojatno izgledalo) i pa je sve osuđeno na to da čekaš (!), da se nešto dogodi. Jer, kako i sama vlast pravovjerno često ponavlja, samo “privatni sektor može pokrenuti ekonomiju”.

Tako u očaju da ćeš izgubiti na sljedećim izborima vlasti upadaju u ta smiješna moralistička prozivanja.  Stvari su jednostavno onakve kakve jedino i mogu biti kada rast (koji, čak i kad bismo ga imali, ne znači nužno i rast životnog standarda za većinu), razvoj i zaposlenost ovise o kaotičnosti tržišta i potezima privatnih poduzetnika koji gledaju ne cjelinu i opće interese nego samo svoj uski kratkoročni privatni profit.