Piše: N. Babić

U intervjuu kojega je za ruski portal KM.RU prije dva tjedna dao ruski general Leonid Ivashov, visoki vojni dužnosnik SSSR-a od 1976., potom čelnik Ureda za vanjske poslove ministarstva obrane Ruske Federacije, a danas predsjednik ruske Akademije za geopolitičke znanosti, uputio je jasnu poruku o dramatičnim posljedicama ukrajinske krize, ali i upozorenje da su Sjedinjene Države već objavile rat Rusiji.

“Ključni dužnosnici unutar Europske unije i američki državni tajnik John Kerry vrlo savjesno provode doktrinu dr. Goebbelsa sažetu u načelu: “Uporno ponavljati monstruozne laži, sve dok ne postanu istina!”, a znamo da se tom metodom vrlo uspješno koristila nacistička propaganda. Okriviti suprotnu stranu za agresiju, potom intervenirati. Njihov koncept istine je dijametralno suprotan onome što se doista događa. Ono što vidimo u Ukrajini i Siriji je zapadni projekt i nova vrst ratovanja. U oba slučaja vidimo otvoreni antiruski pristup, a poznato je su se svi sukobi pripremali psihološkim ratovanjem, širenjem dezinformacija i manipulacijom onih informacija koje se ne mogu sakriti. Uvjeren sam da naše ministarstvo vanjskih poslova uviđa da smo već u ratu i da ratovi imaju svoje zakonitosti. Nakon propagandnog rata se uvijek prelazi na drugu fazu, a to bi u slučaju Ukrajine bile operacije na moru i na kopnu”, izjavio je iskusni general i bivši viski dužnosnik u sigurnosnom sektoru Leonid Ivashov.
Valjda je već svima jasno da Kerry i Obama potiču pobunu u Ukrajini, dok se u Americi s prosvjednicima u pravilu žestoko obračunavaju već nakon kraćeg vremena. Europski lideri također brutalnom represijom guše sve manifestacije koje nemaju dozvolu za održavanje. Proizvoljna uhićenja, maltretiranja i mučenja prosvjednika, te aktivista društvenih pokreta u improviziranim zatvorima na Zapadu su dozvoljena i to u ime “obrane demokratskih vrijednosti”. U ukrajinskom slučaju se događa upravo suprotno, a Washington i Bruxelles, nezadovoljni raspletom događaja, za sve optužuju Rusiju čiji je predsjednik u skoro tri mjeseca jednom rekao “da se na ukrajinski narod ne vrši pritisak i da su Ukrajinci o svojoj budućnosti sposobni i sami donositi odluke”.

“Ova zamjena teza je dio propagandnog dezinformacijskog rata, a koji je ušao u fazu ulaska američkih ratnih brodova u Crno more, dakle što bliže Ukrajini. Amerikanci u Europi premještaju oklopne motorizirane postrojbe. Sve je to poznato i može se naći u medijima. U travnju 2004. je Ukrajina bila prisiljena potpisati sporazum s NATO savezom o slobodnom ulasku njihovih trupa na ukrajinski teritorij. S gledišta vojne doktrine, već su obavljene sve propagandne pripreme i po pravilu sada slijede operacije na kopnu, s mora, a možda i zraka. Međutim, za agresiju je potrebno opravdanje. Zapad je uložio mnogo sredstava u pripremi političara, aktivista koji će zazivati stranu intervenciju, a Kličko, Tyagnibok i Yatsenyuk nisu sposobni i jednostavno ne znaju učinkovito voditi državu i zna se tko bi to činio umjesto njih”, tvrdi ruski umirovljeni general i akademik geopolitičkih znanosti Leonid Ivashov.

Možda, nakon sporazuma kojega su potpisali ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič i oporbeni lideri, riječi iskusnog vojnog eksperta zvuče pomalo pesimistično, no njegove izjave ne dolaze niotkuda.

Od sredine siječnja internetom kruži peticija kojom dio Ukrajinaca od Sjedinjenih Država traži vojnu intervenciju. “Mi, narod Ukrajine, postali smo žrtve učestalog i sustavnog nasilja nad demokracijom i slobodom govora. Trpimo represiju i krvavo suzbijanje naše potpore europskim integracijama. Obzirom na ključnu ulogu Sjedinjenih Država u svjetskoj politici i ugleda kojeg Vaša zemlja ima u obrani demokratskih prava i sloboda u cijelom svijetu, molimo Vas, vrhovnog zapovjednika oružanih snaga SAD-a, da odobrite početak vojne intervencije u Ukrajini”, stoji u anonimnoj peticiji koju je potpisalo tek nekoliko tisuća anonimnih potpisnika, no koja zbog toga ne gubi na važnosti i može se smatrati jednim segmentom psihološko-propagandnog rata o kojem je govorio general Ivashov.

The Guardian 2. veljače piše “kako je Ukrajina na rubu ponora i da Europa mora intervenirati i zaštititi demokraciju i ljudska prava”. Nešto ranije, također u The Guardianu, Vitalij Kličko izjavljuje “kako je ovo zajednička borba u kojoj Ukrajinci i Europa moraju ići do kraja”. Samo dan nakon ovih napisa William Engdahl za RT objavljuje opširnu analizu o izravnom uplitanju u unutarnje prilike u Ukrajini od strane američke i bruxelleske administracije, o čemu smo se i na ovom portalu bavili u više navrata. NBC News u petak, 19. veljače piše, kako je Obama razmatra sve mogućnosti, ali da Gallupova istraživanja govore kako je među Amerikancima izrazito nepopularna ideja vojnih intervencija u inozemstvu, posebice nakon debakala u Iraku i Afganistanu.

Budući da se kao Nobelovac američki predsjednik Barack Obama svakodnevno razmeće riječima kao što su “sloboda, mir i demokracija”, zbog čega bi Gallup uopće vršio istraživanja javnog mnijenja oko moguće vojne intervencije u Ukrajini? Naravno da bi svi voljeli da se agonija ukrajinskog naroda okonča na najbolji mogući način, ali očito nema pretjeranog razloga za optimizam. Na Trgu neovisnosti ili “EuroMaidanu” je takozvani “Desni sektor” kojega nitko ne nadzire, a njegovi militanti ne prihvaćaju odredbe sporazuma kojeg su potpisali Janukovič i oporbeni lideri.

Kako god završila ukrajinska kriza, Pandorina kutija je otvorena. Washington otvoreno provocira sukob na granicama Ruske Federacije, što mnogi smatraju neobjavljenim ratom Rusiji. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo kada bi, na primjer, Rusija u Meksiku pripremala, financirala i naoružavala ljevičarske skupine i jedinice Narodne zaštite koje se u meksičkim gradovima bore protiv narko-mafije, te pobunu na kraju preselila u Ciudad de México s namjerom da se ustroji ljevičarska vlast po uzoru na Venezuelu ili Kubu. Washington bi vjerojatno ustao u “obranu demokratski izabrane vlasti” i meksičkoj vojsci dao punu potporu da pobunu uguši u roku 24 sata.

Dr. Paul Craig Roberts: “Rusija je napadnuta, američki neokonzervativci pripremaju Armagedon i svijet guraju prema potpunom uništenju”.

Poznati analitičar i autor brojnih djela iz područja geopolitike i ekonomije, Dr. Paul Craig Roberts, također je mišljenja kako se američka administracija u stvari okomila na Rusiju, a ne toliko na vlast predsjednika Viktora Janukoviča. U kolumni za PressTV dr. Roberts piše “kako je Sovjetski Savez svojevremeno služio za ograničavanje američke moći, a kada je došlo do njegovog urušavanja američkim neokonzervativcima se otvorio put za ostvarenje projekta globalne hegemonije SAD-a”. Danas su Putinova Rusija, Kina i Iran jedina brana tom projektu koji je u SAD-u još uvijek na dnevnom redu. Ruski nuklearni projektili i vojna tehnologija su najveća prepreka američkoj hegemoniji. Kako bi oslabio Rusiju, Washington je prekršio sporazume Reagan-Gorbačov i NATO savez proširio na bivše republike sovjetskog carstva. NATO sada želi okončati posao i izaći na najvažnije granice Ruske Federacije, te sebi pripojiti Gruziju i Ukrajinu. Takav scenarij je za Moskvu nedopustiv, što je jučer potvrdio i Vladimir Putin, kada je rekao “da se Rusija ne protivi procesu eurointegracije, ali ulazak Ukrajine u NATO savez Moskva ne može prihvatiti”. Washington se povukao i iz ugovora kojim su se zabranili balistički projektili i krenuo u postavljanje proturaketnog štita s raketnim bazama na ruskoj granici, a u Pentagonu su promijenili doktrinu i za prvi udar na “neprijatelja” odabrali nuklearno oružje. Naravno da su sve ove aktivnosti usmjerene protiv Rusije, a nikako protiv Irana, kako se pravdalo u američkom ministarstvu obrane i sjedištu NATO saveza. Dr. Paul Craig Roberts je mišljenja kako je jedna od većih grešaka koju su u početku učinile Rusija, ali i Ukrajina, dopuštanje aktivnosti velikog broja nevladinih organizacija koje financira američka vlada, a koje pod krinkom “borbe za ljudska prava” ili “izgradnje demokracije” djeluju kao agenti Washingtona.

Uzmimo naizgled banalan slučaj skupine Pussy Riot, kojoj je cilj bio prikazati Putina i Rusiju u lošem svijetlu. Gotovo cijeli zapad se ustao nakon uhićenja i osude dvije članice skupine, a koje su po izlasku iz zatvora imale vremena i sredstava da odu do Amerike i održe koncert u New Yorku. Potom je uslijedio povratak u Soči i eksces s kozačkim policajcima, što je prilično zahtjevan i naporan raspored za nekoga tko je “dvije godine patio u sibirskom gulagu, bez hrane i radeći 16 sati dnevno”. No, da ne gubimo vrijeme s besmislicama, možda je najbolje pročitati kako je ulogu ovih mladih dama opisao Mike Whitney u članku “Korisne budale u anti-Putinovom pokretu?” kojega je još 2012. objavio Counterpunch. “Život je bolji pod Putinom. Nije idealan, ali je bolji. Mediji su se protiv ruskog predsjednika udružili već duže vrijeme, a glavni razlog je njegov govor u veljači 2007. kada je u Münchenu izjavio kako svijet ne bi trebao biti nadziran iz “jednog centra moći”. Washingtonu se taj govor nije svidio i vidno su se uzrujali. Nisu podnijeli način na koji Putin kritizira njihovu vanjsku politiku. Tada su naložili svojim novinarima da Putina prikažu kao “ubojicu KGB-a” i “autokratskog despota”. Ono što Washington zapravo želi je promjena režima i da u Kremlju sjedi marioneta poput Hamida Karzaia, a oni bi dobili svu rusku naftu i plin. To je ono što zapravo želi Washington, a Pussy Riot su samo jedan korak na tom putu”, tvrdi Mike Whitney, američki pisac i analitičar, suradnik u objavi knjige “Beznađe: Barack Obama i politika iluzije”. (Hopeless: Barack Obama and the Politics of Illusion.)

Zapadni mediji su vršili i sustavnu kampanju protiv Olimpijskih igara u Sočiju, ismijavali i demonizirali Putina i Rusiju. Washington je “odlučio” da Rusiji ne dopusti bilo kakav uspjeh u bilo kojem području, bilo da je riječ o diplomaciji, sportu ili ljudskim pravima. Stephen F. Cohen opisuje američku medijsku kampanju protiv Rusije kao “sramni tsunami neprofesionalnih i politički zapaljivih članaka”. Kao što su činili u vrijeme Hladnog rata, američki mediji zadržavaju imidž “slobodnog tiska kojemu se može vjerovati”. Dr. Roberts tvrdi kako u Americi nema slobodnih medija (osim internetskih stranica). To potvrđuje i članak od prije nekoliko dana u kojem The Huffington Post govori o slobodi medija u Sjedinjenim Državama. Clintonova administracija je tek pred kraj njegove vladavine dozvolila da se 5 velikih konglomerata nekako razdvoji u različite i djelomično nezavisne medije. Vrijednost dionica tih velikih tvrtki ovisi o licencama koje dobivaju od savezne vlade i mediji se oko važnih pitanja ne usude ići protiv Bijele kuće. Osim toga, medijske konglomerate više ne vode novinari, nego korporativne oglašivačke kuće koje vode bivši vladini dužnosnici. Njih ne zanimaju činjenice, nego prihodi od oglašavanja i pristup vladinim sredstvima. Washington koristi medije u pripremi za sukob s Rusijom, te kako bi među Rusima i drugim narodima u svijetu širio negativno mišljenje o ruskom predsjedniku. Nema nikakve sumnje da bi u Sjedinjenim Državama voljeli vidjeti slabijeg i popustljivijeg ruskog vođu od Putina.

Dr. Roberts dalje navodi kako još uvijek mnogi Rusi, nakon iskustva komunističke vladavine i kaosa koji je uslijedio nakon kolapsa SSSR-a, naivno vjeruju da je Amerika najbolje mjesto na svijetu. Međutim, za poznatog analitičara ovo (doslovno op.a.) idiotsko uvjerenje se najviše očituje u zapadnoj Ukrajini, koju SAD koristi kao važno oružje za destabilizaciju Rusije. Neki Rusi antirusku retoriku Washingtona tumače kao naslijeđe starih stereotipa iz vremena Hladnog rata. Međutim ti “stari stereotipi” su varka kojom će se Washington osvetiti ukoliko Rusi i dalje budu mislili kako je to “stvar prošlosti”. Na kraju svog tumačenja otvorenog rata američke administracije protiv Moskve, dr. Paul Craig Roberts spominje rusku intelektualnu elitu okupljenu u Izborski Klub koji je nedavno objavio Memorandum “Spasimo Ukrajinu”, a čiji je potpisnik i suautor i general Leonid Ivashovs početka ovog teksta. I ruski intelektualci i dr. Roberts su prije samo nekoliko dana govorili upravo o ovom scenariju kojeg pratimo iz sata u sat, a konačni cilj je otvorena ugroza samih granica Ruske Federacije, a kasnije i opstanak ruske države.

U ključnim dijelovima memoranduma ruski stratezi su zaključili “kako bi odustajanje od Ukrajine bilo katastrofalno za budućnost Rusije”, te kako treba “izravno pregovarati s Washingtonom, kao u vrijeme kubanske krize”. Tu se mišljenja potpisnika memoranduma i dr. Robertsa razmimiolaze, budući da američki ekspert tvrdi da se provodi “savršen plan za destabilizaciju Rusije, koji je u stvari odgovor na Putinovu uspješnu diplomaciju u sprečavanju američkog vojnog napada na Siriju i Iran”. Posljednje informacije idu u prilog tezi podjele Ukrajine i situacija se doslovno mijenja iz sata u sat.

“Ako Washington uspije u Ukrajini, Rusija će kao jedina prepreka globalnoj hegemoniji SAD-a biti uništena i ostati će samo Kina. Pretpostavljao sam da će Ukrajina doći do točke ključanja kada Putin i Rusija budu zauzeti Olimpijskim igrama u Sočiju. Što je jedina opcija za Rusiju? Možda bi Rusija mogla djelovati na američki način. Mogla bi koristiti dronove poput Washingtona ili poslati specijalne postrojbe koje će likvidirati one koji djeluju protiv Rusije. Ako EU nastavi podupirati destabilizaciju Ukrajine, Rusija bi trebala obustaviti isporuku nafte i plina svim američkim marionetama u Europi. Ruska bi vojska mogla zauzeti zapadnu Ukrajinu, koja je ionako donedavno bila dio Rusije. Izvjesno je da većina stanovnika u istočnoj Ukrajini više voli Rusiju od EU. Zar je moguće da elementi ispranog mozga u zapadnoj Ukrajini ne razumiju kako je EU sredstvo za pljačku i da će im se dogoditi isto što i Latviji i Grčkoj. Najgori ishod je ipak rat, ali ako Rusi budu sjedili prekriženih ruku, situacija će za njih postati nepodnošljiva. Ukrajina će biti u NATO savezu i uslijediti će progon ruskog stanovništva. Tada će ruska vlada morati napasti Ukrajinu i svrgnuti režim ili se predati Amerikancima. Strateška prijetnja kojom Washington suočava Rusiju će biti nuklearni rat. Neokonzervativna Victoria Nuland sjedi u svom uredu u State Departmentu i sva sretna odabire članove sljedeće ukrajinske vlade. Jesu li američki dužnosnici svjesni opasnosti miješanja u unutarnje stvari Ukrajine i Rusije i da bi to moglo izazvati nuklearni rat? Jesu li predsjednik Obama i Kongres svjesni da pomoćnica državnog tajnika priprema Armagedon? Naivni Amerikanci na sve to ne obraćaju pažnju i nemaju pojma da šačica neokonzervativnih ideologa svijet gura svijet prema potpunom uništenju”, upozorava dr. Paul Craig Roberts.

Vladimir Yevseyev: “Mi bismo šutke prihvatiti sve te izjave, kada ne bismo znali što se krije iza njih.
Teško je za povjerovati da u Moskvi nemaju spremnu strategiju za bilo koju opciju od navedenih, pa i onu najcrnju. U istome danu su i ruski i američki predsjednik izrazili svoje stavove o Ukrajini. Obama je tvrdio “kako Ukrajinci imaju pravo mirnim putem odlučiti o svojoj budućnosti”, a Vladimir Putin “kako se nitko ne smije miješati u unutarnje poslove Ukrajine”.

“Mi se zalažemo za principe koji svima omogućavaju slobodno izražavanje i donošenje odluka o budućnosti svoje zemlje”, izjavio je Obama. Neposredno prije toga su Sjedinjene Države otkazale vize za ulazak u zemlju nekolicini ukrajinskih dužnosnika koji su sudjelovali u “nasilnom suzbijanju otpora prosvjednika i prijetili administrativnim sankcijama”. Američka administracija je predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča primorala da potpiše odredbu kojom se ukida “zakon od 16. siječnja (zakon o prosvjedima op.a.)”, povuče specijalnu policiju s ulica Kijeva, te dopusti “mirne demonstracije”. Predsjednik Janukovič je sve to čuo u telefonskom razgovoru s američkim potpredsjednikom Joe Bidenom. Iz kojeg razloga američka administracija stalno govori o “mirnim prosvjednicima” iako su oni sve samo ne mirni?

“Mogli bismo šutke prihvatiti sve te izjave, kada ne bismo znali što se krije iza njih. Amerikanci imaju principe koje koriste samo onda kada to njima odgovara. Na primjer, snažno se protive korištenju sile u Siriji, a uopće ne primjećuju Bahrain gdje su slični protesti grubo ugušeni od strane Saudijske Arabije. Washington baš i ne polazi uvijek od stvarnog stanja. Američki dužnosnici se često oslanjaju na ideološke razloge kada trebaju potporu svojih saveznika. Stoga sam mišljenja kako SAD igraju igru otimanja Ukrajine Rusiji, što je nemoguće”, za Pravdu je izjavio Vladimir Yevseyev, direktor Centra za politološka istraživanja.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je novinarima izjavio: “Mislim da su Ukrajinci sposobni sami riješiti probleme u svojoj zemlji, a Rusija se ionako nema namjeru miješati.”

Prema izjavi predsjednika Putina, ukoliko Kijevu bude potrebna pomoć, sami će je zatražiti. Koji bi oblik imala ta suradnja i koje vrste bi bila? Vladimir Yevseyev je izjavio kako, ukoliko se misli na raspoređivanje ruskih vojnih snaga u Ukrajini, ta je mogućnost isključena, jer se Rusija nastoji dosljedno odnositi prema problemu Ukrajine i susjednoj zemlji nudi daleko bolje uvjete od onih Europske unije.” Ruski predsjednik je obećao kako neće revidirati nedavno potpisani sporazum o pomoći Ukrajini, bez obzira kakav ishod će imati izbori.
“Vjerujemo kako su i kredit i postupno smanjenje cijena energenata povezani s potrebama naroda, kao i našom željom da pomognemo Ukrajincima, a ne određenu vladu. Hoćemo li revidirati ugovore o kreditima i energetskim resursima ukoliko opozicija dođe na vlast? Ne, nećemo”, izjavio je Putin.

Zamjenik premijera Igor Shuvalov je nakon govora predsjednika Putina ipak pojasnio ruske stavove.
“Ako je ukrajinska vlada zainteresirana za suradnju s ruskom industrijom, te za razvoj gospodarskih odnosa i ako ostanu na putu strukturnih reformi, mi ćemo poduprijeti tu agendu i vlada neće povući predviđeni program pomoći. Ukoliko pozicija nove vlade bude drukčija, razmotriti ćemo to pitanje u ruskoj vladi i o svemu obavijestiti predsjednika Putina i vidjeti kako će se situacija dalje razvijati”, izjavio je Shuvalov nakon susreta s dužnosnicima EU.

“Amerika želi ojačati svoju poziciju, pa ostaju vjerni toj politici. Mi nismo poduzeli osvetničke korake iako je jasno da je Ukrajina bila dio SSSR-a, a sada je bojišnica na kojoj se odvija borba između Amerike i Rusije. U takvoj situaciji obje strane žele istjerati svoje i upravo stoga valja skrenuti pažnju na rusku tolerantnost. Rusija ne osuđuje, ne nudi i ne zahtjeva ništa. Za sada, samo promatra kamo bi mogla odvesti ova situacija”, izjavio je Vakhtang Chkuaseli, direktor Instituta za globalna istraživanja “Procrisis”.

Situacija je takva da zapad želi progutati cijelu Ukrajinu, čime bi se Rusija u geostrateškom smislu našla na brisanom prostoru.

“Ukrajina može biti suverena, izuzev u slučaju kada je to od temeljnog značaja za Rusiju. Ukrajinski režim može birati hoće li biti liberalan i demokratski, može biti što želi, ali do izvjesne granice, tako da je ideja daljnje integracije sa EU posve jasna provokacija. SAD je zainteresirana za Ukrajinu kao poticaj u poodmakloj igri protiv Rusije, ali Amerika nije voljna preuzeti ozbiljne rizike. Moguće je da će SAD i Njemačka nastaviti sa provociranjem Rusije, ali će izbjegavati akcije koje bi naškodile odnosima Moskve s Berlinom i Washingtonom”, stoji u izvješću Stratfora, privatnog obavještajnog ogranka CIA-e. U svakom slučaju, jedno je sigurno. Događajima u proteklih tjedan dana je pređen Rubikon i u igri nije samo sudbina Ruske Federacije, nego i multipolarnog svijeta o kojem je ruski predsjednik Vladimir Putin govorio na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu 2007., a što mu američki neokonzervativci nikada nisu oprostili. Čekali su svoj trenutak, financirali nevladine udruge, pokrenuli medijsku hajku protiv Rusije, izazivali regionalne sukobe od kojih se na kraju jedan rasplamsao na ruskim granicama. Izgleda da će se u Ukrajini riješiti puno veća partija od one na relaciji Janukovič-prozapadna oporba. (Izvor: advance.hr)