Piše: Esad Kočan

To novo božanstvo – geostrateški interes. Dobro upakovan, slava mu i dika, nijie samo objašnjenje za sve, već i dovoljan razlog i apsolutno opravdanje za sve što rade oni koji imaju snage da svoju volju nametnu silom. Narodima, okeanima daleko, drugih boja, svjetonazora, uvjerenja; narodima susjedima, bliskima po svemu, svejedno. Naše je, dok silni namiruju svoj taj strateški interes, da se postrojimo, vatreno da stanemo na ovu ili na onu stranu. Napadnutima da se povinuju kako znaju i umiju, ili traže zaštitu od drugog silnika – na njih je pala milost da budu objekti istorije, najjačih.

Pošto smo se, kao taze liberlane demokrate, nekako nauživali u poharama širom svijeta u ime američkog strateškog interesa i ” našeg sistema vrijednost i našeg načina života”, ovdašnnji je analitički i ostali živalj buknuo od radosti – evo nam se probudila majčica Rusija. Duša njena slovesnka progovorila batom vojničkih čizama na – Krimu. U zemlji susjednoj. Nemojte misliti da će devet od deset ovdašnjih opijenih duša slavenskih postaviti pitanje – pa kojem to principu Rusi istovremeno gaze Ukrajinom, kao svojom gubernijom, da “zašite svoj narod”, a istovremeno istom batinom drže Čečene da ostanu u Rusiji. Princip se i ne traži. Dovoljno je naći obilje primjera neprincipjelnosti – najoštrijih zapadnih kritičara ruske invazije.

Maršira svijet mnoštva – istoga. Kako se, sred ove svjetkovine sile, usuditi i reći da je nada, ako je i ima, skroz negdje drugdje. Među onim Rusima koji se u Moskvi bune protiv intervencije u Ukrajini, među onim Ukrajnicima koji žele unutrašnju integraiciju različitosti te zemlje, među onim Amerikancima i Evropljanima, koji shvataju da onaj pobjednički urlik o kraju istorije, danas zvuči tako zlokobno relano. Dok milioni padaju ničice slaveći strateški interes gospodara svijeta kao takav, njihov glas jedva da se i čuje. Svejedno,od njega STRATEŠKI zavisi hoće li svijeća biti ugašena.

I svijet utonuti u mrkli mrak 21. stoljeća.