Piše: Anita Zlomislić

U nekoliko posljednjih godina Jasenka Bulj snima prostore koje prepoznaje kao važna mjesta osobne povijesti:  autoceste kojima putuje od djetinjstva, kuhinje, vlasti  te sobe… Ti prostori nisu označeni arhitektonskim  određenjima, već unutraš­ njim, subjektivnim poretkom koji čine tragovi autoričina bivanja. Oni su svojevrsna uporišta identiteta, nešto i negdje što stvara osjećaj sebe i oko čega se konstrui­ra ideja o sebi.

Etape otvorenog kruga, koje čine trokanalna videoinstalacija i devet fotografija, unose pak nove vrijednosti u spomenuta istraživanja. Nastale su za autoričinih bo  ravaka u novim sobama, novim gradovima i novim mjestima. Promjena mjesta boravka pruža nam poseban, izmaknut doživljaj stvarnosti. S njom kao da iskače­mo iz tračnica vlastitih životnih putanja. Događa se neki novi svijet u kojem kao da jasnije vidimo i bolje čujemo. Upravo stoga videoradovi Jasenke Bulj u središte postavljaju sam čin gledanja i slušanja, i to posve običnih, nereprezentativnih mjes­ta i neposrednih situacija. Fotografije, jednako tako, portretiraju odnose prostora i objekata. Ali ta mjesta, prizori i situacije više su od njih samih. What’s Yours?– pita se autorica. Ima li nas tamo gdje ništa nije naše?

Nova su boravišta u svojoj fizičkoj ogoljenosti lišena svakoga traga osobnosti. Ne odražavaju navike i ne prizivaju sjećanja. Prostori u kojima još nisu ispisana znače­nja kao da nas vraćaju na početak u nama samima. U onaj veličanstveni trenutak iz kojeg iznova stvaramo sebe i svijet u kojem se očitujemo. Njihova praznina otvara prostor novim mogućnostima, a istovremeno ispunjava nas nesigurnošću i nago­ni za pronalaženjem novih uporišta bivanja.
Kako predahnuti na trenutak od vanjskoga svijeta? Biti sa sobom u tišini sobe koja pruža zaklon, ali nije naša?

Zamračena je, svjetlo koje dolazi izvana jedino je doga­đanje u prostoru. Prozor ne pruža pogled prema van. Na njemu se samo izmjenju­ju svjetlo i sjena. Kretnja svjetla po zidovima otjelovljuje opnu između unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Nevidljivo dobiva jasnoću slike. Vapaj za tišinom koju otimaju zvukovi grada. Izlazak van. Trg pred pariškom Operom. Nema zakazanog susreta. Ljudi hodaju, sjede, čekaju i razgovaraju, automobili prolaze. Žamor razgovora i buka automobi­la. Sve se kreće, susreće i prožima. Zona kontakata, nevidljivi prostor između nas i svijeta zadobiva oblik i zvuk. Promatrač jest. Grad je lice koje ga gleda. To lice postaje kakopromatračeva bivanja. Promatrač i promatrano su jedno. Vanjski i unutrašnji svijet međusobno se uvjetuju, kao ja i ti, kao mi i oni. Njihovo dinamično stapanje pojavljuje se kao prizor i slika u svojim promjenjivim manifestacijama. Svi­jet se pojavljuje kao manifestacija odnosa.

Uvjetuje li ono kako jesmo ono štojesmo?

Etape otvorenog kruga, za razliku od ranijih srodnih ostvarenja Jasenke Bulj, smi­sao ne ostvaruju u priči, ilustraciji ili sjećanjima, već u sadašnjem trenutku. U tre­nutku koji nas ostavlja bez koncepata, u kojem iskušane matrice postojanja izra­njaju kao tjeskobe i gube smisao, a posredovanjem slika, zvukova i ambijenata fizič­ko i osjetilno postaju uporišta bivanja. Osjećaj sebe transformiran je u egzistenci­jalni doživljaj, iz trenutka u trenutak nov je i neponovljiv. Kretanje u otvorenom krugu forma je odnosa sebe i svijeta koju Jasenka Bulj prepoznaje kao moguću životnu putanju, na mjestima gdje ništa nije naše, a sve je moguće.

Moguća je i sloboda.