Piše: Silvija Šesto

Prošlo je dosta ljeta, no situacija je ponovljiva na entu. Zašpricalo jednu tetu sa lopovsprejem dok je furala neku lovu iz fine prema svom autu. zašpricalo i otelo lovu. Sjela žena pred moju ogradu, suzne oči, plače. što od prestravljenosti, što od žala za lovom i sve nariče što će joj gazda reć’, spominje i otkaz.

Susjed Kvas nazvao murju, al murje u kvartu niotkud i nikad. čak ni u kafićima. nestanak plavaca nekako se poklopio s onom “akcijom” kvartovski policajac. u kvartu doslovno prođe godina da murju ne vidiš kak šeće, osim kad se dogodi kakav pokolj, otimačina il…

Vidi susjed Kvas da murje nema, vidi i tipa koji ju je zasprejal. trči tip prema pruzi, pa udri, kao savjestan građanin, ganjat lopova.

Tek kad je teta došla k sebi, kad su joj suze prestale teći u potocima eto ti plavca, zapisuje, kima. za to vrijeme Kvas juri za lopovom, izlaže se pogibelji što od prometa, a što od vlastite žene koja će mu doma pošteno zvocati, jer torbu punu pive ostavio je pred ogradom, odloživši uobičajeni povratak doma zbog više sile.

Nakon x vremena udri policajac s pojačanjem u trk za lopovom. “Uspješno”. uhvatiše požrtvovnog Kvasa i cijeli ga dan ispitivaše u postaji.

– Priznaj! priznaj! – Kvas bi najradije “sve” priznao, izridao se, ispustio dušu, no to ne bi shvatila ni njegova Biba.

Epilog:

Lopov nikad nije uhićen.

Teta se oporavila i dala otkaz prije nego li ga joj je dao gazda.

Vrećicu punu pive netko je maznuo dok je Kvas lovio lopova, jer ni ja nisam mogla cijelo vrijeme dežurati, mala beba, znate kako je…