Piše: Romano Bolković, slikovnost: Illya Repin

Svjesno izbjegavam pisanja o Ukrajini; napisao sam jedan kraći tekst i klonim se bilo kakvih dodatnih razglabanja, jer uviđam da se u nas o Ukrajini govori tek posredno: ili je ona izlika da se i opet nešto kaže o, btw. sasvim promašenoj, analogiji s Jugoslavijom, ili je alibi za rasprave o Amerikancima i demokraciji, što mi je vjerojatno najgadljivija tema koju netko na hrvatskom može započeti: do te je se mjere gnušam, da fizički napuštam prostor u kojemu netko o tome na taj način zine.

Vidite, sve zapravo stane u par rečenica: U Hrvatskoj upravo hrvatski nacionalisti, zaokupljeni suverenističkim euroskepticizmom, bivaju korifeji relativizacije ukrajinske drame sasvim zastirući pogled na njeno ishodište: izbor ukrajinske budućnosti, alternativu EU ili ruska orbita. Zato jer misle da EU nije dobar izbor ni za Hrvatsku, ovdašnji eksperti razvijaju silne historiografije, geopolitike ili raspre o demokraciji začudno bliske Slavoju Žižeku ili Srećku Horvatu, koje bi, inače, sutra utopili u žličici ruskog čaja, samo da imaju samovar. Groteskna je ta hrvatska muka sa svijetom kojemu je kulturnocivilizacijski nedorasla. Do jučer se ovdje svaki Stevo nazivao Stiv, u Trst se odlazilo po traperice, u Graz po putar, bježalo na Zapad iz raznih razloga, a danas, kad treba ne samo raditi, nego naprosto uvažavati demokratske, kulturne, ma jednostavno: građanske standarde, danas smo joj fala na pitanju nekak malo euroskeptični, valja je to ovo jugo, znate ludi smo po ovom vremenu, a vremena su revolucionarna, puna južine.

Sve te teme, ulazak NATO-a u rusko dvorište, povijest Ukrajine, tema osovine Berlin – Moskva, tema deamerikanizacije Europe, one koja se pita ima li Europe bez Rusije, tema pucanja demokratske forme, relevantna tema demokratske legitimacije Janukoviča, Krima, urušavanja ukrajinskih državnih i društvenih institucija, tema EU kao paravana NATO-a, itd.itd.itd., sve ja to znam i uvažavam, ali sve je to drugorazredno u odnosu na presudan aspekt: Ukrajina u EU ili u ruskoj orbiti? Bez obzira kako sada krenuli u razvijanje te teme, unaprijed odustajem, jer mi na kraj pameti ne pada pod izlikom priče o Ukrajini pričati o Krajini: ne dam više da mi pojedete život, dvedeset i četiri godine od devedesete naovamo sasvim je dovoljno.