Dobih zadatak da se pozabavim Australijom i u gomili svačega naletjeh na neki tamošnji forum. A na njemu neki ustašići do u detalj analiziraju moj tekst iz ”Regionala” o Šimuniću i njegovom pozdravu. Pretpostavljam da će Fricu biti drago što se REX čita po dalekim kontinentima. Kako mi se odavno čini da svi ti desničari odrađuju neku priču za tajne službe, tako i ovoga puta prikrivaju istinu. Već u prvoj rečenici predstavljaju me kao novinara mračne i proljevičarske Latinice zaboravljajući napomenuti da sam radio i desničarsku Istragu. Jer da su to naveli onda ne bi imali šuga prikazati me zlobnim projugoslavensko-komunističkim novinarom.

Rekao sam onda i govorim i sada. Europa i njezini temelje stvoreni su prije osamdeset godina na antifašizmu. To se neće promijeniti. A onaj tko je za antifašizam ne može istodobno biti za nacifašizam. Nacifašisti i njihovi slugani ustaše donosili su rasne zakone i u logorima ubijali pripadnike ‘manje vrijednih’ naroda. Sebe su proglasili više vrijednima. Ustaše na vlast nisu došli nikakvim izborima nego su ih tu doveli Talijani i Nijemci. U samom startu pokazali su iznimnu revnost u čišćenju nepoćudnih naroda tako da su se čak i surovi Germani na trenutke čudili toj volji da se razračunaju sa njima neomiljenim Srbima. U cijeloj su se priči pokazali nesposobnima jer su zbog opstanka na vlasti morali prepustiti dobar dio današnje Hrvatske. U velikim bitkama na kraju rata doživjeli su poraz od antifašističkih i komunističkih snaga predvođenih Titom. Većina tada moćnih ustaša zbrisali su pizdunski u Argentinu, a narod je platio njihove zablude. Ne odobravam ubojstva ustaških vojnika bez suđenja, žao mi je svakoga tko je nevin stradao, ali još jednom kažem, ustaše nisu bili dobrice već zločinici koji su organizirano provodili rasne zakone.

Ne odobravam niti nedemokratične postupke komunističkih vlasti koje su se često rukovodile osvetom i gušile svaki drugi politički koncept osim njihovog, ali je isto tako činjenica da su zahvaljujući dobroj organizaciji, hrabrosti, ali i gubitku mnogih života oslobodili Dalmaciju ili priključili Istru Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Među njima je bilo mnogo Hrvata.

I još ću nešto reći da ljudi ondje imaju što čitati i analizirati. Vi djeca pokojnih ustaša pobjegli ste od klokana i grizlija, opakih pauka i krokodila. Na aerodrom u Zagrebu sletjeli ste u dvorednim odijelima, cokulama, starim gaćama i zakrpanim čarapama. Vaš prijatelj Josip Perković vodio vas je u bankrotiranu tvornicu Kamensko da se normalno odjenete. Nije vam smetalo da prigrabite smrdljivu komunističku imovinu, zatvorite tvornice i na cestu bacite radnike. Dok debelim prstima jedete filete lista na pjenici od badema nitko vam ravan jer imate Hrvatsku. Mi ju nažalost nemamo. Nezaposleni i bijedni, spremamo se u Kanadu i Australiju. Tamo ćemo odapeti. Ali ćemo našu djecu poslati natrag da vam uzmu tu vašu na pljački sazdanu Hrvatsku.  (Izvor: regionalexpress.hr)