Piše: Denis Kuljiš

Vojislav Mazzocco na svom blogu “Inokosni organ” opisuje jedan svoj sudski slučaj, vrlo tipičan za stanje profesije u Hrvatskoj. Zavjera političara koji su napisali zakone što omogućuju da novinare preko Kaznenog suda progone razni lunatici i kriminalci, te ratni zločinci (mene su tužili svi, od Arkana i Merčepa, do osječkih i sisačkih etničkih čistača od kojih ni jedan nije procesuiran u Hrvatskoj, objavljeno je upravo u Haagu), naposlijetku je dovela do gušenja slobode javne riječi.

Situacija je puno gora nego u doba Tuđmana, gora nego u doba Sanadera i tek nešto bolja nego u komunizmu.

Zakon izgleda kao da ga je pisao Vladmir Šeks. Što bismo od njega i očekivali, ali činjenica je da je taj zakon izglasao SDP i da nitko drugi nije bio protiv njega.

Politička kasta strepi od novina i novinara. Ne zato što novinari imaju preveliku moć, nemaju nikakvu, nego strahuju od izdavača koji je imaju, ali samo zato što su se s njima udružili i s njima paktiraju.

Pozivam vas da sudjelujete u kampanjui da se u hrvatski Ustav unese Prvi amandman iz američkog Ustava:

Kongres (Sabor) ne može donositi nikakav zakon o stvaranju državne religije, kao ni zakon koji zabranjuje slobodnu religiju, a ni zakon koji ograničava slobodu govora ili medija ili pravo naroda na mirne skupove i na upućivanje peticije Vladi za ispravljanje nepravdi.