Nikola Živanović: REPRIZA

1ž2

REPRIZA

Ležim s konopcem čvrsto oko vrata
U tvom krevetu zavezanih ruku
Voliš samrtni grč na mome licu
Nabrekle vene dok me nesvest hvata.
Znaš da ne volim ni bol a ni muku
Zato uživaš više. Na grudi mi stavljaš nogu
Povlačiš jače. Ne trpim ovo jer mi prija
Niti iz ljubavi, već zato što to mogu.
U tvom crnom oku dok me daviš
Ponori su kakvih nema nigde,
Crven plamen sa plamenom plavim
Šta u mome oku oni vide?
Nikada ne umrem a znaš da i mimo tvoje volje to mogu
U tvome krevetu da budem mrtav
Kao što sam mrtav u tvom oku.
Dželat ne zna ljubav obešenog
Obešeni ne vidi mu osmeh
A nas dvoje dugo, zaljubljeno,
Sa dve strane smrti gledamo se.
Odronima prišao sam blizu,
Uragan sam čekao na doku,
Zemljotres me lomio a nisam
Ništa slično sreo tvome oku.
Preteraš li kuda ćeš bez mene?
Ako umrem i ti se priključi
U raj sa mnom pođi da me mučiš.

1ž3

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.