Nije bildo već dildo

Piše: Davor Schunk

Jadranka je bila pička i pol. Inkasatorica javne televizije i voditeljica pilatesa u predgrađu, nosila je na sebi višak koji volim i miris koji nije mogla zatomiti. Od tmurnih vremena faksa beskrajno je u mene zaljubljena i to sam shvaćao kao plemenito breme.
– A kaj si sad k meni došao, sroljo!? Zar si tak bio pijan da se ne sjećaš kako si me ošamario pred svima!? – nisam vjerovao njenim zlim riječima. Nikada nisam udario ženu, pogotovo pilates majstoricu, pogotovo inkasatoricu.
– Ali draga… – uzbuđeno sam progovorio stojeći na pragu – … budimo iskreni, ti si ošamarila mene, vidno pijana a ja nisam smio piti jer sam bio pod antibioticima. Pogledaj, još mi je uho otečeno. – nagnuo sam se ponizno da bolje vidi uho, ali sjeo je još jedan šamar, na isto mjesto.
– Ne seri! – viknula je – Možemo pitati ekipu koja je bila s nama. Neka oni kažu kako je bilo. – pobjedonosno se naslonila na suprotni zid i prekrižila ruke. Jadranka ima nesretnu navadu da ruke prekriži upravo tako da podigne svoje, ionako divne sise. Kao provjereni esteta nisam mogao preko toga olako prijeći.
– Slažem se. Neka plastičnjaci, prstenovi, mušice i bičevi kažu što je bilo! Jer, sjeti se, sve se dogodilo prije godinu dana u ostavi sexy shopa tvoje tete. Slavili smo otvorenje teta ti i ja, s tim da je teta bila hospitalizirana na odjelu kožnih bolesti pa smo ipak slavili sami. A još si me dobrano zveknula onim bildom. – ponovo sam se nagnuo, sada s korakom naprijed što je uvjetovalo konačni ulazak u Jadrankin stan. Ozbiljno se i ona nagnula da vidi mjesto udarca.
– Hajde, ne drami. Ženska si malo cugne a ti kao curica prštiš žalopojkama. Uostalom, nije bildo već dildo. Stalno ti ponavljam…
U nekim davnim vremenima mračnog srednjeg vijeka, sada bi udarali budnicu, kmetovi bi nosili kose na njive, žene bi udarale rublje ili djecu, jarebice bi proletavale šumarcima. Ali u ovo jutarnje doba dvadesetprvog stoljeća, Jadranka i ja napokon sjedimo na kauču u njenom stanu, opušteni nakon ševe i nekoliko piva, čuju se jutarnji tramvaji.
– Pa da, naravno da svi govore da si lud. – prozbori Jadranka, znojna i rasčupana – Mogao si pokupiti samo takvu lovu od svojih crtarija, ali ne, gosponu je ispod časti crtati drugima po volji, onima koji plaćaju, jel? No, reci, koliko ti treba za to tvoje putovanje, kak ti veliš za odputovati, koliko? – vidim, nesretnica je još u općoj zabludi. Odlučio sam odustati od tih razgovora. Važno mi je bilo odputovati.
– Za sada bi mi trebalo desetak somova. To mi je dovoljno, planiram crtati po gradovima, valjda bih tako nešto skupio za dalje… – procijedio sam ni sam ne vjerujući u ono što govorim. Nije mi bio drag njen pogled na tu moju misao i cijela noć je time otišla k vragu. Nakon svih dobročinstava spao sam na prizemno žicanje love. Od koga? Propalog studenta agronomije, lutajućeg kostura s gitarom i od bivše nezadovoljnice koja nema namjeru napustiti bildo. Dildo. Jadranka je umilno prekinula moj defetizam.
– Iskreno se nadam da ću dobiti jeftini suvenir. Naravno, ako se uopće vratiš, ako te ne otmu.- njen osmijeh vratio mi je svu izgubljenu energiju. Ipak mislim da bi trebala ispuhati loptu za pilates. Lijepo je bilo vidjeti njene neprospavane gaćice, napola uvučene između oblih guzova. Stan je bio mali i brzo je nestala u kuhinju. Sjetih se bogomoljke. Taj stvor nakon ševe poklopa partnera. U trenutku sam se pomirio sa nadolazećom slikom Jadranke s ogromnim kuhinjskim nožem u ruci. Pokušao sam vratiti sliku njenih neprospavanih gaćica. Uzalud.
Vratila se hodom napaljene hijene noseći svežanj novčanica u jednoj i dildo u drugoj ruci.
– Svakome njegovo zadovoljstvo – cerila se podlo pružajući mi ruku u kojoj se klatio dildo.
– Ovdje ti je dva soma. Znam da se mogu s njima u startu oprostiti. Ali glupača kakva jesam, spremna sam to prihvatiti. Zapravo, osjećam kao da ti plaćam ševu. Gadim se sama sebi. – zapalila je pljugu.
– Do sada ti nisam ostao dužan, neću ni ovaj put. I znaš da uvijek precjenjujemo tševu. – jedno je sigurno, ne znam šutjeti. Kad bih i znao sigurno bih to loše činio, baš kao da govorim. Jadranka je zagrizla doljnju usnicu a ja sam čvršće stisnuo ona dva soma i sakrio ih iza leđa, dajući joj jasno do znanja da je to sada moje.
– Gade usrani! – čuo sam djelomice nakon što mi je snagom pilates majstorice zalupila vrata za leđima.

(Davor Schunk, 2014., ulomak iz porno-nastajuće zbirke nepovezanih priča ”Svijet oko puta”)