PIše: Dejan Jović

Vidim da se desnica uzbudila jer sam rekao da je Franjo Tuđman bio “separatistički nacionalist”. Ja sam mislio da će me zbog toga pohvaliti, tj. da će moj kratki i precizni opis njegove politike koristiti kao dokaz da mu – eto – i kritičari priznaju da je bio nacionalist. Tim više što sam objasnio i što podrazumijevam pod nacionalizmom: doktrinu i/ili političku akciju kojoj je jedini ili primarni cilj stvaranje, očuvanje i jačanje nacionalne države. I još sam rekao da pojam koristim potpuno “neutralno” – tj. da smatram da je legitimno biti nacionalist.

Nelegitimno je jedino koristiti nasilje, i to i za “unitaristički” i za “separatistički” nacionalizam. U konkretnom slučaju, nije problem ni to što netko zagovara nezavisnost ili je protiv nje – problem je samo ako zbog toga uzme oružje i koristi nasilje. Separatizam bi, po mom mišljenju, morao biti dopuštena politička opcija, kao i unitarizam – ali nasilje ne bi trebalo nikad biti dopušteno, bez obzira na motiv.

No, ne razumijem zašto nacionalisti ne žele da ih se zove tim imenom? Umjesto da me pohvale što sam ih nazvao pravim imenom – kojeg se sami valjda stide, pa ga skrivaju od drugih – oni to smatraju uvredom.

Što je drugo bio Franjo Tuđman nego “separatistički nacionalist”? Pa i Mario Nobilo u svojoj knjizi “Hrvatski Feniks” pokazuje da je njegov prijedlog konfederacije bio samo “taktički manevar”, i da je on trebao odgoditi rat, ali ne i omogućiti opstanak Jugoslavije. O tome sam, uostalom, pisao u tekstu o slovensko-hrvatskom konfederacijskom prijedlogu (objavljenom 2008).

Kako su krenuli, čekam trenutak kad će HDZ početi tvrditi da Tuđman nije bio ni separatist ni nacionalist, i da zapravo nikad htio raspad Jugoslavije, te je stoga od mene vrlo bezobrazno što sam ga nazivao separatistom i nacionalistom. Inače, rekao sam ja i puno više o njemu, samo što su čitatelji (pravnici, novinari, interpretatori iz svih zemalja) površni i čitaju samo ono što im treba. (Izvor: Dejan Jović/Facebook.com)