Piše.Romano Bolković, karikatura: Stiv Cinik

Ruža Tomašić svojim izjavama o Anti Paveliću pobire glasove koje bi HDZ-u oteo Savez za Hrvatsku.
Dakle, javna televizija zapravo je državna televizija koja se izravno angažira na strani očuvanja bipartijnog statusa quo.

Na HRT-u je moguće naime zastupati revizionističke stavove u dnevnopolitičke svrhe, samo ako to pridonosi svrsi perpetuiranja crveno-crne vlasti.

Hrvatska se i opet vlada autistično, kao apovijesna zemlja: mi i dalje mislimo da su se u okviru svjetskih ratova vodili neki apartni hrvatskorsrpski obračuni, pa, kao da nema univerzalnog mjerila, relativiziranje imena, lika i djela Ante Pavelića alibiramo izbornim potrebama vodećih hrvatskih političkih blokova, zaglavnog i kamena temeljca hrvatske obnovljene državnosti: reformiranog SKH kao temeljca, jer odatle je ipak najviše kadrova pridošlo u HDZ, kao zaglavni kamen to politčke arhitekture.

Čudi li to?

Začudo, prije par tjedana na to je u saborskoj raspravi upozoreno:izbor novog člana Nadzornog odbora HRT-a nazvan je trgovinom i “prenošenjem koalicije HDZ-a i SDP-a iz Osijeka u NO-a HRT-a”. Zanimljivo, nije li? Sugerira se komplot HDZ-a i SDP-a, a zapravo i nije važno je li taj komplot doslovan, sve dok se te stranke vladaju baš kao da jest: ono što Ruža Tomašić radi u eteru HRT-a, paslično Milanović čini u Australiji: u javnu raspravu uvodi “kontroverzu” Pavelićeve slike.

I jednima i drugma takvo što odgovara: HDZ-u Ruža dođe kao Račanu Budiša, a Milanoviću Pavelić kao Karamarku Tito: konsprirativna lozinka koja s jedne strane lišava potrebe argumentacije, a s druge savršeno konsolidira vlastite redove.

Jasno, spomenutog većeg, nadasve univerzalnog mjerila tu nema: sve je to za domaće potrebe, i Tito i Bleiburg i Pavelić i Jasenovac, i samo je jedino važno antagonizirati građane po liniji tog prasukoba, pa je miran transfer vlasti s jedne podružnice na drugu do novog dijeljenja karata zajamčen.

Ionako, kao da je to, uz sve trans-strančake interesne veze, važno.