Piše: Marina Viculin, fotografija: Mio Vesović m.o.

Pokušavam sagledati dvadeset-trideset godina fotografiranja. Razmišljam kako brzo i lako opisati sasvim ozbiljan i težak svjetonazor koji na njegovim fotografijama postoji čak i kad snima golog golmana Šarovića i zagrebačke crne studente kostimirane u afričke lovce-ratnike pred Augustiničićevim Titom u Kumrovcu i kada snima zapakiranu fasadu Vrhovnog suda gdje kroz skele prekrivene jutom proviruje hrvatska zastava.

Ako bi tražili znak to bi vjerojatno bila zastava. Bila bi i ruža kažem ja. Ali i zastava je često prezentirana kao slučajno zastava. Poletova fotografija formirala je njega ali je njegov rad odredio u dobrom dijelu sam pojam Poletove fotografije. Nakon Poleta prošao je kroz mnoge i gotovo sve novine na ovim prostorima. Nježna ali direktna subverzivna snaga njegove fotografije kontinuirano je rasla.

Pod velikim natpisom «Restauracija samoposluživanje» lik pokojnog predsjednika multipliciran je do simboličnog besmisla. Na onima iz osamdesetih je «Tito u misli u srcu u nama». Na kiosku s novinama Studentski list sa Šuvarovim portretom na nalovnici. Opet multiplikcija.U čemu je tajna uspješnosti takvih naizgled vulgarno direktnih komentara. Možda je to dobra fotografija jednostavno zato jer su svi komentari samo dekor života.

«S Titom u dane slobode» – je časopis u rukama žene. Drži ga mlađa od dvije žene. One nešto piju drže čaše. Ruka sa časopisom je vješto smještena u prvi plan ali dvije žene njihovi osmjesi kratki rukavi njihovih bluza i razmazani obris biljke pred prozorom negdje dolje u dubini prostora lijepe pogled i ostavljaju Tita po strani. Tko su one? Prodavačice? Prijateljice? Radnice nisu možda službenice. Što je u čašama gdje je to snimljeno?

Na drugoj s Tuđmanovim plakatima iznad natpisa «Restauracija» su prozori. Neki zatvoreni neki otvoreni. U sredini je žena u crvenoj bluzi. Samo su dvije crvene: ona na trobojnici i ona na bluzi. To je Vesović. Sekvence aktova.

– Snimio sam ženu muškarca i dijete. Što hoćeš više? Život grada. Portreti. Krupni planovi. Lica široke panorame. Kvadrati šest šest položeni i uspravljeni formati. Sasvim obični kadrovi muškaraca u odijelima pored kompjutera u uredima pred nekom zavjesom (da pozadina bude neutralna) pred cvijetnom tapetom (da malo zatopli prizor) pred slikom da koncentrira silnice… Manekenke i striptizete djevojčice i političari. Fotografija.”

Milisav Mio Vesović rođen je 24. ožujka 1953. u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Diplomirao je filmsko snimanje na Akademiji za kazalište film i televiziju u Zagrebu u klasi profesora Nikole Tanhofera. Od kasnih sedamdesetih živi od novinske fotografije te su tijekom protekle četvrtine stoljeća njegove fotografije objavljene u svim značajnijim novinama i časopisima ovoga dijela svijeta.Izlaže od 1979. godine. Stotinjak njegovih fotografija nalazi se u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti. Živi i radi u Zagrebu. S Ivanom Posavcem 1979. godine inicirao je studio MO. MO je tijekom ’87. i ‘88. godine realizirao 150 naslovnica tjednika Danas. U portretima Mije Vesovića se nižu političari pjevači sportaši i druge javne osobe no naglasak je stavljen na kulturnim djelatnicima. Mijine fotografije su direktne bez “muljanja” i skrivenih značenja…