Mart. Pismo za Merano

 

Ne rascvjetavaj se prerano, cvjetaj kad dođem,

tek tad prvo pršti more i vaša pjena,

bademi, forzicije, žarko sunce, sjena –

dio bljeska i ja u snu.

 

Nesiguran sam, u dubini nespokojan,

bez bića, bez svjetlosti, najčešće u naletu žalosti,

već sam i svoje ime prebolio,

ali nisam ništa izbjegao niti osvojio.

 

Amo tamo, cvjetaj kad dođem,

ja tražim i ne nalazim savjet dat,

da još jedanput tu je carstvo sreće i svjetlosti

i konačnog ostvarenja otkucan sat.

 

(Prepevala s nemačkog: Milena Severović Gašparić)