Piše: Marijan Grakalić

Izložba Sanje Šantak o tome kako nastaje njezin novi animirani film ”Visina” postavljena u Galeriji ULUPUH-a u Tkalčićevoj ulici neposredan je doživljaj procesa koji objedinjuje vizije i ideje s više različitih umjetničkih praksi i vještina potrebnih za takav složeni posao. Na način koji je blizak i svima razumljiv susrećemo se s osnovnim elementima potrebnim da bi se stvorio jedan složen i zahtjevan umjetnički proizvod, koji ovdje za razliku od velikih i poznatih studija animacije nema iza sebe neki veći tim specijaliziranih majstora, već svaka i najmanja sitnica nastaje kao autorski proizvod Sanje Šantak, već od osnovnih idejnih skica do ilustracija, slika, lutaka potrebnih za snimanje i poneke makete. Na taj se način cijela galerija istodobno pretvorila u svojevrsnu radnu sobu autorice gdje ona osim što izlaže istodobno i stvara radove.

Drugu dimenziju ovoj simpatičnoj i neobičnoj izložbi daje refleksija koja je približava performansu upućenom k samoj prirodi stvaralačkoga procesa, poetike koja je dakako kod svakog autora posve osobna. Nije tu u pitanju samo vidjeti autora koji stvara već se izvedba temeljnije reflektira na nepredvidovost koja je sadržana u svakoj umjetničkoj praksi. O tome sama autorica izložbe kaže. ”Ponekad i rišemo i pišemo ali, ponekad i ne znamo – što sad?” Upravo taj moment daje onu autentičnu izvornost, iskrenost, bez koje umjetnička djela i ne bi bila ono što nas često iznenadi i time proširi svijet u kojem živimo.

Unatoč možebitnom dojmu kako se pri svemu tome radi tek i igri, što dakako nije isključeno jer predstavlja tek dio stvaralačkoga procesa, kroz lutke i crteže ali i kroz upozoravajuću bjelinu papira koji tek očekuje da ga se ispuni i doda konačnom izgledu djela ova nas izložba uvodi u one ”visine” koje mnogim namjerama koje bi željele biti umjetničkima nedostaju, svijesti o tome kako poetika nije nikakav jednosmjerni proces već višedimenzionalan i nepredvidivi način izražavanja i stvaranja našeg svijeta.