ESTER I BAGERI I

Ester, mamina dobra prijateljica, iznajmljivala je ljeti svoju vilu strancima. Vila je bila na kraju naselja, na osami, nedaleko mora i prekrasne puste plaže. Ester je uvijek bila ljubazna i ružna. Često je i nepoznatnim prolaznicima poklanjala maslinovo ulje i rado im pokazivala svoje nasade začinskog bilja.

Jednog proljeća, pred samu turističku sezonu, bageri su zauzeli prostor ispred njene kuće. Do lipnja sezonski su radnici izgradili četiri trokatnice za odmor. Onda su stali čekajući jesen kad se opet moglo raditi. Velike, glatke površine nalik buldogu razjapljenih čeljusti vonjale su na stajsko gnojivo. Esterini gosti bili su nezadovoljni. Neki su odlazili prije nego što su se raspakirali. Ester je postala neugodna i nije mjerila riječi upućene prolaznicima.

Nasade začinskog bilja je zanemarila i od tad više nikome nije poklonila svoje maslinovo ulje.

– Neka se ispeču, tko im je kriv! – ponavljala je kad bi god tko prošao i bacio pogled na kuću.

ESTER I BAGERI II

Ester je, sad je sasvim sigurno, prolupala.

– Je li ono tvoj auto? – upitala me jučer dok sam prolazila pored njene sive vile, nasuprot koje su bageri kopali temelje četrdeset i prvog apartmana.

– Nije. Ja sam pješice – to sam joj već rekla tisuću puta, no izgleda da me žena više ne prepoznaje. Možda zbog sivila.
– Treba maknuti taj auto, ne mogu proći bageri.

Je li moguće da sada stoji na strani bagera?! Ili je to neka nova taktika?

– Miči ga što prije ako je tvoj! – rekla je i zalupila željeznim vratima što je izazvalo dizanje oveće dimne zavjese.

Silvija Šesto