Piše: Božica Jelušić

Mjesta na koja spuštamo udicu, da bismo upecali hitru ribicu uspomena… Ribbeck u Havellandu, gradić kao iz bajke ispao. Romantika i duh tempi passati na svakom koraku: stara građanska škola, praonica rublja s ručnim alatkama i sapunima, veliki seoski štagalj u čijem glinenom zidu žive ptice pčelarice, negdašnja destilerija, dimnjak od crvene opeke s rodinim gnijezdom, kazalište za pedesetak posjetitelja, crkva, dvorac gospodara von Ribbecka, maleno groblje, pješačka staza i razbarušeni seoski vrt u kome cvatu pakujći, perunike, mlječike i pasja ružica…

Pojeli smo kolac od jabuke i rabarbare, popili odličnu kavu, i krenusmo u hitri obilazak, po stazi koju diktira “priča o kruški” iz čuvene pjesme Theodora Fontanea “Gospodar Ribbeck iz Havellanda”. Poema je to o milosrđu i darežljivosti, koji visoko stoje na ljestvici vrlina, dajući čovjeku pravo na dugotrajnu uspomenu. Gospodar Ribbeck imao je vrtu prelijepu rodnu krusku, cije je plodove obilato dijelio susjedima i namjernicima, osobito dječici. Nahranile su se i ptice i mravi, i sva stvorenja u voćnjaku, a plodova bi uvijek dostajalo, kao i gospodareve darežljivosti. No, vrijeme učini svoje, gospodar dobra srca razboli se i premine. Silna žalost obuze one koji ga ispratiše na mjesto vječna počinka.

Gospodarev sin, nasljednik imanja, nije baštinio očevu dobru narav. Ogradio je voćnjak i imanje, da se nitko vise ne bi osladio njegovom kruškom. No, otac je sve to predvidio. Poznavajući sina, naredio je da ga ukopaju s kruškom, iz čijeg je sjemena niknula sadnica, razvivši se na mjestu groba s godinama u novo stablo, bogato plodovima.

Stablo je “duhovnim glasom” zvalo i mamilo sve gladne, da ponovo kušaju božjih darova, u plodovima voćke. Danas cijeli gradić živi od te kruške : suveniri, igrokazi, knjige, igračke, hrana, slastice, razglednice, apsolutno svaka “dizajnirana” stvar iz Ribbecka nose taj amblem,pa ako novo posađeno stablo ne rodi, legenda daje štedro i obilato, jer lijepo veli Biblija da “ne živi čovjek samo o hljebu i vodi, već i od svake rijeci koja izlazi iz Božjih (ili pjesničkih) usta”.

Ribbeck je pravo mjesto da se u to uvjerite. (4. svibnja 2014.)