Piše: Miodrag Šajatović (Izvor: http://liderpress.hr)

Ako je vjerovati najnovijim MMF-ovim prognozama, Hrvatska će četvrt stoljeća tranzicije svečano obilježiti još jednom godinom recesije. BDP će pasti šestu godinu zaredom (-0,6 posto u 2014.).

Kad je 1989. Ante Marković, tadašnji predsjednik Saveznoga izvršnog vijeća, izmjenama Zakona o poduzećima omogućio i fizičkim osobama da budu vlasnici tvrtki, počeo je povratak u kapitalizam. Te godine pao je i Berlinski zid.
Tada nam je svima sve bilo jasno i jednostavno: privatno vlasništvo i slobodno tržište (uza samostalnu državu koja je bila na vidiku) povećat će efikasnost, BDP, plaće, standard…

Nažalost, naši su se ideali u dvadeset pet godina urušili. Strašno je da je danas sasvim legitimno propitivati je li, bar kad je o Hrvatskoj riječ, kapitalizam doista efikasniji od socijalizma.

Da ne bude zabune, socijalizam, uključujući njegovu inačicu samoupravljanja, nije bio dovoljno efikasan i trebalo je tražiti efikasnije rješenje. Pri čemu je pretvaranje samoupravnih tvrtki u vlasništvo zaposlenih u njima trebao biti prirodan put.

Porazna inventura Kad bi se nakon četvrt stoljeća provodila inventura učinjenoga, ispostavilo bi se da je hrvatska inačica kapitalizma neefikasnija od samoupravnog socijalizma. Sav rast koji se događao do sloma 2009. bio je, pojednostavnjeno, posljedica sirova zaduživanja u inozemstvu. Unutarnjega zdrava generatora rasta niti je bilo niti ga danas ima. Niti se sada radi na njegovu otkrivanju i montiranju. Vlast je izgubljena u svemiru, a iz glavne oporbene stranke i dalje stižu nebuloze o megadržavnim ulaganjima. U dvije godine tamošnji trust mozgova nije domislio ništa više od gradnje nizinske pruge. Od koje je, zbog zahtjeva ulagača (Kineza) da tu prugu gradi 30.000 njihovih građana, odustala čak i Kukuriku koalicija.

Sad još malo komparativne analize samoupravnog socijalizma i ovoga tranzicijskoga kapitalizma.

Od nekoliko vjernika u liberalni kapitalizam u posljednje vrijeme čuo sam obranu koja se temelji na argumentu: ‘Kapitalizam je dobro zamišljen, samo ga naši ljudi ne žele provoditi.’ Stariji čitatelji sigurno će se sjetiti onih partijskih plenuma (koji su trajali po tri dana, kao i poštena svadba u Slavoniji) na kojima je glavni obranaški argument zašto stvari ne idu bolje bio: ‘Socijalizam je dobro zamišljen, samo su ljudi krivi što ga ne provode.’

Partijske knjižice Bio sam nedavno u društvu u kojemu su pola prisutnih bili menadžeri iz zapadnoeuropskih zemalja. Zanimalo ih je koja je razlika između socijalizma i kapitalizma. Kao svjedok koji je tridesetak godina živio u socijalizmu, a sada dvadeset pet godina u kapitalizmu, mogao sam ponuditi odgovor: ‘U socijalizmu smo imali novca, ali za njega se nisu mogli kupiti željeni proizvodi. U kapitalizmu željenih proizvoda ima koliko hoćeno, ali nemamo novca da ih kupimo.’

Naravno, postavilo se pitanje političkih sloboda. Točno je da nije bilo višestranačja i da je čovjek zbog jedne rečenice ili nepoćudne pjesme mogao završiti u zatvoru. Novinar isto tako. Ali, evo, četvrt stoljeća demokracije obilježavamo sudskom kaznom novinarke koja je napisala istinu, ali je, prema mišljenju doživotno imenovanog suca, osramotila tužitelja.

Onda se pojavila dobro poznata tvrdnja da se u socijalizmu nije mogla napraviti karijera ako nisi imao partijsku knjižicu. To je, gledajući u cjelini, prilično točna tvrdnja. Lakše je bilo napredovati onima koji su bili u Savezu komunista. I to nije bilo u redu.

Samo, danas će vam, pogotovo u manjim sredinama, mnogi govoriti kako se bez članstva u lokalno vladajućoj stranci (HDZ-u, IDS-u, HDSSB-u, ali i HNS-u, SDP-u…) ne može dobiti radno mjesto. Pri čemu treba primijetiti razliku. U socijalizmu je partijska knjižica služila za ‘napredovanje u karijeri’, a danas u višestranačju za ‘zapošljavanje’. Pojednostavljeno, u socijalizmu je bilo više radnih mjesta, pa su mnoga od njih mogli dobiti i nečlanovi. U današnjoj Hrvatskoj, u kojoj se ne otvaraju radna mjesta u realnom sektoru, slobodnih radnih mjesta ima samo za stranačke članove. Za ostale ih uopće nema.

U socijalizmu je bila panika kad je na tri zaposlena dolazio jedan umirovljenik. U kapitalizmu će za nekoliko mjeseci na jednoga zaposlenog doći jedan umirovljenik…

S obzirom na to da je tema ovog broja Lidera ‘čista pozitiva’, završavam pozitivnim stajalištem da će (samo što nije) ovdašnji kapitalizma nakon četvrt stoljeća napokon postati efikasan.