Piše: Marijan Grakalić

Prije nekoliko dana tragično je od posljedica pada preminuo svjetski poznati švicarski umjetnik i slikar Hans Rudolf Giger, začetnik jedinstvenog biomehaničkog slikarstva i vizualni otac Aliena kao i niza drugih, danas već kultnih, medijskih noćnih mora i čudovišta što vladaju modernim svijetom medijskih fantazija. Gledajući ralje modelirana čudovišta na Gigerovoj izložbi u Londonu 1993. godine, engleska kiparica Emma Pryke ocijenila je kako je njegov rad uznemiruje duh jer obuhvaća veliki evolucijski period i pri tome nalazi uzbuđujuća rješenja. Mislilo se na kompozicije Gigerovih kipova i slika u kojima se miješaju dijelovi ženskog tijela sa atributima gmazova i insekata te strojeva ili njihovih dijelova. Gigerov prijatelj, Timothy Leary, nekada vođa LSD pokreta u americi šezdesetih i pionir u širenju istočnjačkih duhovnosti na Zapadu, a koji je svojedobno upoznao Gigera sa Salvadorom Dalijem čije je slikarstvo izvršilo značajan utjecaj na Gigerov rad, smatrao je kako nam ta umjetnička djela tipična za horrore i fantaziju ustvari ”jasno pokazuju gdje smo došli i kamo idemo”.

Giger je rođen 1940. godine u gradu u Churu u Graubündenu, najvećem švicarskom kantonu. Otac mu je bio kemičar i usmjeravao ga je ka farmaciji no 1962. godine Giger ipak odlazi u Zürich gdje studira arhitekturu i industrijski dizajn u Školi primijenjene umjetnosti. Prvi radovi, osim crteža, bili su mu ulja na platnu, no kasnije je uglavnom radio akrilnim bojama i pomoću airbrusha stvarajući velika monokromatska platna s nadrealnim prikazima i često dubokim košmarima. Kako je patio od noćnih mora tako su i njegove slike donekle inspirirane osobnim iskustvom u poremećaju spavanja. Poučavajući unutrašnji i industrijski dizajn na Studiju trgovačkog umjetnosti u Zürichu (1962. – 1965.), prvo slika zbog svojevrsne umjetničke terapije, a kasnije pod utjecajem radova Ernsta Fuchsa koji tematiziraju misticizam i dramatična pitanja života i smrti. Međutim, ono što je značajno je način slikanja kojeg Fuchs primjenjuje, a to je tzv. Mischtechnik, gdje se koriste male količine boje preko kojih se stavljaju glazure kako bi se dobila dubina slike. Ove iste tehnike koristili su i stari flamanski majstori, a sada su primijenjene gotovo idealno za vizije fantastične umjetnosti. Istraživanja takve vrste Gigera nisu nikada do kraja napustila, pa se nakon veoma dugog perioda slikanja aurbrushom na kraju vraća u svojim radovima upotrebi pastelnih boja, biljega i tinte

Značajni utjecaj na Gigera izvršile su i kultne horror priče i fantazije američkog pisca H.P. Lovecraft, posebno njegova zbirka ”Necronomicon” koja na preko osam stotina stranica čini sjajno štivo fantastične literature. No isto tako, ono mu je bilo inspiracijom za litografiju ”Necronom IV” na kojoj je prikazao jedno ksenomorfno stvorenje, kasnije poznatije kao ”Alien” u istoimenom filmu u Ridleya Scotta snimljenom 1979. godine. Kozmički užasi i strepnje susreta s vanzemaljcima posve neljudske prirode kasnije su snimljeni u brojnim nastavcima, ali već 1980. Giger dobiva Oscara za najbolje vizualne efekte. Njegov dizajn može se vidjeti i u filmovima Poltergeist II, ”Teito Monogatari” (1988), The Other Side, Alien 3, ”Vrsta” (1995) i Prometej (2012) i drugi. Manje je poznato da je svoje prve filmove snimio prije toga u Švicarskoj: ”High and Heimkiller” (1967), ”Swiss Made” (1968), ”Early Moming” (1969), ”Passagen” (1972), ”Tagtraum” (1973) itd. Godine 2013. Giger je primljen u Hall of Fame autora znanstvene fantastike.

Njegovo sablasno umjetnička djelo također krasi i naslovnice muzičkih albuma u rasponu od pop glazbe pa do metal bendova. Tako su Emerson, Lake i Palmer na album ”Brain Salad Surgery” (1973) istaknuli njegov rad složene ambalaže iz kojeg se nazire lice žene. Dizajnirao je naslovnicu Debbie Harry za album ”Koo Koo” (1978). Tu su i naslovnice albuma ”Da Mega Therion” (1985) death metal benda Trailblazers Keltski Frost, benda Danzig odnosno njihove ploče ”LP Danzig III” i albuma ”Heartwork” grupe Emerson, Lake i Palmer iz 1998, itd. Punk skupina Dead Kennedys tiskala je plakat s Gigerovim krajobrazom koji je poznat kao ”Penis Landscape” jer prikazuje uspravni falus u koitus. Kasnije je on poslužio i kao naslovnica albuma ”Frankenchrist” (1985), pa se pojavila i sudsku tužbu zbog opscenosti. Kasnije je albumu dodano sljedeće upozorenje: ” Neki ljudi mogu naći ovdje nešto šokantno, odbojno ili uvredljivo – život ponekad može biti takav.”

Vizualna umjetnost Hansa Rudolfa Gigera temeljito je obilježila znanstveno-fantastičnu scenu druge polovice XX. Vijeka. Njegovi radovi korišteni su kao predlošci za stalke za mikrofone poznatih bendova, po njegovim vizijama dizajniran je namještaj i uređen čitav niz barova alienskog nadahnuća. Časopis ”Omni” godinama je na naslovnicama objavljivao njegove slike i grafike, a napravo je i vizualna rješenja za film ”Dina” što ga je trebao režirati Alejandro Jodorowsky. Mnogo godina kasnije, David Lynch ipak je režirao taj film koristeći samo neke grube pojmove koje je predvidio Giger. Njegova je umjetnost uvelike utjecala na svijet tetovaže širom svijeta, a posebno kod pripadnika cyberpunk generacije

Odlazak oca Aliena naravno ne znači i kraj same umjetnosti koju je on započeo. i kojom je umnogome obilježio popularnu kulturu dvadesetog stoljeća. Uostalom, bez Aliena i Gigera to stoljeće ksenofobnih strahova  moguće nikada ne bi ni prošlo.